Osječka udruga Pobjede objavila je status povodom dolaska, kako kažu, najstresnijeg perioda godine za pse, mačke i njihove skrbnike - onog božićnih i novogodišnjih blagdana.
Njihov status prenosimo u cijelosti.
- Svi oni čiji četveronožni članovi obitelji se boje petardi, znaju za osjećaj frustracije, nemoći i tuge prouzrokovan nemogućnošću da utješimo naše pse koji se satima tresu od straha i proživljavaju napade panike već na početku prosinca, kad čuju prve petarde, čuvane još od prošlogodišnjeg „slavlja“.
Znaju za panično trčanje kući iz šetnje, pad imuniteta zbog konstantnog straha, neprospavane noći, dahtanje, odbijanje hrane, sakrivanje, ne komuniciranje s okolinom… čisti strah.
I, oprostit ćete (zapravo, ne tražim oprost za svoje riječi jer se ekipa kojoj je zabavno bacati eksplozivne tvari po kvartovima te uz to tražiti mjesta na kojima još više odjekuju ne ispričava ni starijim ljudima, ni djeci, ni psihički bolesnim ljudima ni svima onima kojima su eksplozije trauma i nepotreban stres) na mojim riječima, ali ne pušim spiku da su djeci petarde toliko zabavne da ih se mora iz godine u godinu bacati, unatoč doslovnom preklinjanju svih ostalih da se nađe drugi način zabave.
Ne pušim spiku da je to manjini toliko zabavno, da u ovolikoj mjeri terorizira većinu (a što je primjenjivo i na druge segmente našeg društva, ali nećemo o tome sada).
Nemali broj puta sam, u onih par sati vremena dnevno, kad se moja keruša usudi izaći van (jer pamti da se petarde bacaju po noći, pa već iza 16 sati ne želi izaći iz stana) nailazila na roditelje koji su odlučili odgajati svoju djecu tako da ih izvedu van i među zgradama bacati petarde – molila da se premjeste na drugo mjesto, a ne bacaju petarde, da u mom wc-u trenutno leži moje sve na svijetu, moje srce i moja duša i trese se od straha, a da se ja iz godine u godinu sve više bojim koja petarda će odjeknuti toliko jako da će joj srce stati.
A time i moje.
Bezuspješno, jer je suosjećanje ovih dana najskuplja valuta.
Znate što sam dobila za odgovor? Možete pretpostaviti. A ta djeca su dobila lekciju apatije. Svi čiji psi se boje petardi, znaju koliko je teško, nemoguće, naučiti ih da se toga ne trebaju bojati. Pucnjevi se čuju nasumično, neočekivano. A u trenutku kad ga pas čuje, nikakva grica, tableta za smirenje, glasna glazba, … neće pomoći.
Zbog petardi su nesretni psi koji imaju taj kutak, najčešće wc, da se zavuku i sakriju. U trenutcima dok grlim moju kerušu, očajna zbog toga koliko se ona petardi boji, ne mogu ne pomisliti na sve one pse koji se jednako tako boje, ali nemaju zagrljaj utjehe -– jer žive na dvorištima. Zamislite paniku koju oni osjećaju… Zamislite kako bi vama bilo da se nemate gdje sakriti, a panika vas sve više obuzima.
Ovim putem želimo apelirati na sve naše sugrađane i sugrađanke koji imaju pse, ali psi žive na dvorištima, da ih tijekom blagdana puste u kuću, da se sklone na sigurno, daleko od pucnjeva.
Također, ovim putem želimo apelirati na sve one koji imaju zalihe petardi (ili ih planiraju kupiti) da misle na one kojima su one samo i isključivo stres. Na pse sa srčanim bolestima, na uplašene pse, na ptice koje se uslijed pucnjeva zalijeću u zgrade, krošnje i tako se ozljeđuju, pogibaju, na mačke, na starije ljude, na ljude s PTSP-om…
Neka ova nova godina bude prva mirna, svima nama - napisali su Pobjednici.