Upoznajte Geralda, deset kilograma teškog purana koji je mjesecima terorizirao svoje susjede

Zove se Gerald i I terorizirao je jedan kvart u Oaklandu, sve dok ga nisu priveli licu pravde. Smiješna vam je činjenica da je jedna purica mjesecima napadala ljude? Možda vam ne bude smiješno kad saznate da je riječ o gotovo 10 kilograma teškom biću koje je živjelo u omiljenom parku mnogih trkača i šetača, odakle je podmuklo napadalo iz žbunja. Sve to otišlo je toliko daleko da je park bio zatvoren za posjetitelje nekoliko mjeseci, kako ih Gerald ne bi ozlijedio. Prijavljeno je više od 50 napada.

Najprije se planiralo ubiti ga. No, čak 6000 ljudi potpisalo je peticiju kojom se traži da se to ne učini, nego da se njihova Geru ulovi i premjesti negdje drugo. U lov na njega krenuli su Rebecca Dmytryk, stručnjakinja za divlje životinje i osnivačica Wildlife Emergency Services. Ona je prije toga proučila način ponašanja purana i shvatila da je riječ o poremećaju kojeg je vjerojatno izazvala navika ljudi da ga hrane.

Uz pomoć supruga otišla je u park i pokušala purana namamiti voćem. Uspijevalo je djelomično, ali nije joj htio prići dovoljno blizu, sve dok nije napravila nekoliko pokreta koje su joj opisale žrtve podmuklog napadača. Stavila je ruke na prsa, skvrčila koljena kako bi bila niža i ponašala se kao da ju je strah.

Došao joj je dovoljno blizu. Onda ga je ona zagrlila, čime ga je zaustavila na mjestu, ali i spriječila bijeg. Sa suprugom je Geralda prebacila u transporter, a onda je pušten u divljinu. U tom području, kilometrima daleko od gradskog parka, viđeni su drugi purani, pa bi ovaj mogao imati društvo. I izliječiti se od svog poroka, nadamo se.

Park je otvoren, Gero je sretan u divljini. Ova priča ima sretan završetak, kako bi i trebalo biti, no ne možemo se ne sjetiti splitskog vepra Špire, koji je mirno živio na Marjanu. Taj nikoga nikad nije napao, građani su htjeli da ostane ili da se prebaci na neku drugu lokaciju, ali su ga svejedno lovci upucali.