Volonteri udruge Prava šapa bili su prije nekoliko dana u jednom dvorištu u zagrebačkom Lučkom. Došli su tamo da bi ulovili nekoliko mačaka zbog kastracije. Usput su, kako to i inače rade, pitali je li neka od tih mačaka nedavno imala mlade. Starija gospođa, u čijem su dvorištu bile, rekla je da se to dogodilo, ali su svi malci stradali. Razlozi? Mnogi njih: neki su pokisli i razboljeli se, druge su napali i usmrtili mačori, treće su odnijele vrane...
Kako god, mačića nema, ali volonterke mogu uloviti i na kastraciju odnijeti sve odrasle mačke, s tim žena nije imala nikakvih problema.
- No, u trom trenutku mi se učinilo da sam čula tihi i slabi mijauk mačića. Kad sam ženi rekla da ih očito negdje ima, pogledala me i rekla da će provjeriti. Otišla je u spremište u vrtu, odakle je zvuk dolazio, ispremetala stvari i rekla da ga nema. Ja sam potom i otišla i našla malenog, tigrasto sivog, sakrivenog među daskama, na izmaku snaga. Uzela sam i njega i njegovu majku - priča volonterka i dodaje kako su u kantama koje je žena micala bili potopljeni, mrtvi mačići u kanti vode.
- Ovaj jedan joj je nekako promaknuo jer je imao sreće da nema bijele dlake na sebi i da joj slabi vid. Mogla sam početi urlati na nju i zvati policiju, koja ne bi napravila ništa. Znala sam da u dvorištu ima još skotnih mačaka. Moram ih pohvatati prije nego se omace. Rekla sam joj, smireno ali ozbiljno, da znam sto je napravila i da su takve stvari sada kažnjive zakonom. Uzela sam komad papira i zapisala joj velikim brojevima svoj broj. Da ako ikad više vidi, čuje, nasluti ili sanja bilo kakve mačice, uzme mobitel, a ne kantu u ruke. I da ću se zadržavati u kvartu dok ga "ne riješim", uključujući i njene mačke - dodaje volonterka.
Kazneni zakon za usmrćivanje životinje predviđa zatvorsku kaznu do godine dana.