Biljka koja je noćna mora vlasnika ljubimaca: Ako se zabije pod kožu, pomaže samo veterinar

Iz osječke udruge Devet života objavili su tekst o biljci koja je neprijatelj ljubimaca - divljem ječmu, kojeg se još naziva stoklasom, strelicom ili lastom. On je vrlo raširen i uobičajen u našim krajevima, a u ovo doba godine, kada se polako suši, postaje opasan za naše čupavce, jer im se lako zakači za dlaku.

Njegove sjemenke oko sebe imaju zaštitni sloj koji na sebi ima kukice i problem nastaje kada se sjemenke zabodu u kožu životinje. Upravo zahvaljujući obliku sjemenki i lakoći kojom se one pričvršćuju za dlaku životinja ili nama za odjeću, te kut pod kojim se zakače onemogućuje ispadanje ili lako vađenje.

- Ako po povratku iz šetnje ne pregledate i pažljivo uklonite sve moguće prijetnje sa svoga ljubimca, divlji ječam može uzrokovati velike probleme. Najosjetljivija područja su svakako jastučići na šapama, no često se može pronaći u uhu. Oštro klasje divljeg ječma oblikovano je tako da se lako zakači i što dublje zabode u krzno, otvore ili pregibe na koži životinje. Ako se klas odmah ne ukloni, on se zabija sve dublje u tkivo - istaknuli su iz udruge, čiji volonteri imaju dosta iskustva s ovom biljkom i mukama koje ona donosi psima i mačkama.

Divlji ječam može uzrokovati snažnu bol, oticanje, svrbež, infekcije rana, vrućicu, krvarenje, oštećenje ili gubitak vida ili sluha, a ako se udahne, može doći do pluća i izazvati gušenje, pa i smrt. U samo nekoliko dana, sjeme može postati prijetnja za vitalne organe. Zato je vrlo važno da vlasnici reagiraju odmah na prve znakove i odvedu ljubimca veterinaru. Samostalni pokušaj izvlačenja sjemena iz kože, uha ili oka mogao bi samo pogoršati postojeće stanje, jer oblik klasa onemogućuje kretanje unazad, već samo naprijed.

- O kakvoj se opasnoj biljci za kućne ljubimce radi, dovoljno govori činjenica da veterinari ponekad posežu za općom anestezijom i pravom kirurškom intervencijom kako bi u potpunosti uklonili tragove divljeg ječma iz kože. Poseban izazov predstavljaju ozljede oka, uha i dišnih puteva, jer su za njihovo pronalaženje i liječenje potrebni posebni instrumenti. Poslije uklanjanja klasova potrebna je dodatna terapija. Koriste se lokalni i sistemski antibiotici, lijekovi protiv bolova i dezinfekcijska sredstava po nekoliko puta na dan - pojasnili su volonteri.