Tihi signali

Zagrebačka trenerica: ‘Dog friendly prostor nije mjesto na kojem će se svi psi osjećati ugodno‘

Stručnjakinja objašnjava zašto bučna događanja i gužve često znaju biti izvor stresa

Ilustrativna fotografija

 Pixel-shot, Pixel-shot/alamy/profimedia
Stručnjakinja objašnjava zašto bučna događanja i gužve često znaju biti izvor stresa

Mnogi vlasnici skloni su svoje ljubimce voditi na sva mjesta na kojima je dopušteno biti s njima: kafiće, restorane, shopping‑centre, trgovine... I dok ima onih čupavaca koji zaista uživaju, recimo, spavati pod stolom dok vlasnik pije kavu ili se voziti u tramvaju, ima onih kojima to nije drago. Smetaju im gužve, blizina nepoznatih ljudi ili pasa, buka...

- Oznaka „dog friendly” prvenstveno znači da su psi negdje dobrodošli – ne da je to mjesto uistinu ugodno i prilagođeno njihovim potrebama. Čak ni događanje organizirano upravo za pse nije automatski dobro mjesto za većinu pasa. Deseci ili čak stotine pasa na relativno malom prostoru, malo mogućnosti za odmak, stalni susreti na povodcu, ljudi koji prilaze i dodiruju ih, buka i mnoštvo drugih podražaja mogu biti izrazito naporni i stresni, bez obzira na to što je događanje službeno „za pse” - pojašnjava Gabriela Čorkalo iz zagrebačke škole The Bark Academy i ističe kako, čak i ako je neki događaj organiziran upravo kako bi na njega došli psi, to ne znači da je nužno dobar za njih.

U jednakoj kategoriji su i, recimo, odlasci na festivale, sajmove, povorke... Mjesta koja su bučna, puno je ljudi, mirisa i iznenadnih podražaja. U takvim je situacijama dovoljno pogledati govor tijela psa da nam bude jasno uživa li ili ne: ako ima spušteno tijelo, uši su mu priljubljene uz glavu, dašće, oblizuje se, nemiran je ili pak posve ukočen, znači da ne uživa.

- Ovakva događanja vrlo vjerojatno nisu idealan izlazak za 99 posto pasa. Čak i pas koji ih može podnijeti, koji neće lajati, vući, pokušavati pobjeći ili na neki drugi očit način pokazati da mu je previše, ne mora tamo uživati. Toleriranje nečega nije isto što i želja da u tome sudjeluje. Kada bi vaš pas stvarno mogao birati kako će provesti tih nekoliko sati, bi li odabrao guranje kroz adventsku gužvu, desetke pasa na kratkim povodcima, glasnu glazbu i stotine nepoznatih ljudi? Ili bi odabrao mirnu šetnju i njuškanje, trčanje, istraživanje prirode, igru, druženje s poznatim psom ili jednostavno odmaranje kod kuće? Za ogromnu većinu pasa odgovor je vrlo vjerojatno ovo drugo - ističe Gabriela.

Pojašnjava kako naš čupavi prijatelj ne mora raditi što i mi da bi imao kvalitetan život. Izlaganje buci i velikom broju podražaja nije nužno korisno iskustvo niti socijalizacija, nego psa može prestrašiti.

- Možda je nama praktičnije povesti ga, želimo lijepu zajedničku fotografiju, volimo da svugdje ide s nama... to je razumljivo. No, ono što je zabavno, praktično ili estetski privlačno nama ne mora biti dobro za njega. Briga o psu nije prisiljavati ga da sudjeluje u stvarima koje ne želi i u kojima ne uživa zato što smo mi odlučili da bi ih „trebao” voljeti, da se „mora naviknuti” ili da je to dio kvalitetnog psećeg života. Briga o psu je upoznati psa kojeg stvarno imamo, slušati što nam govori i omogućiti mu što više onoga što želi i u čemu zaista uživa, umjesto da mu namećemo svoju ideju života koji bi trebao željeti - zaključuje Gabriela.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. rujan 2026 12:08