Akupunktura je dio tradicionalne kineske medicine i veterine kojim se igle ubadaju u točno određene točke na tijelu kako bi se postiglo izliječenje, smanjenje tegoba ili se koristi preventivno. Ona ima širok spektar djelovanja: analgetski učinak, sedacijski ili opuštajući, homeostatski ili regulacijski učinak, poboljšanje imunološkog sustava, anti-inflamatorni i antialergijski te psihološki učinak.
Može se koristiti zasebno, u tradicionalnom obliku, ali je češća komplementarna upotreba u zapadnjačkom svijetu koja obuhvaća modernu dijagnostiku u kombinaciji sa tradicionalnim tretmanom. Generalno, i tradicionalna i klasična veterina imaju isti cilj – očuvati zdravlje i prevenirati bolesti. Svaki sistem liječenja ima prednosti i mane. Zapadnjačka medicina se uspješno nosi sa akutnim i zaraznim bolestima i kirurškim tretmanima, dok je tradicionalna nezamjenjiv izbor kod kroničnih bolesti. Stoga komplementarni pristup donosi prednosti jedne i minimalizaciju negativne strane druge. No, akupunktura nije svemoguća i da ne može zamijeniti neke zapadnjačke tretmane.
U praksi je najčešće koristimo kod funkcionalnih problema sa lokomotornim sustavom (pareze, paralize, artritisi, IVDD, traumatske ozljede živaca), alergija, autoimunih bolesti, mačje astme, kroničnih dermatitisa, boli, gastroenteritisa.
Često se koristi kod sportskih životinja u profilaktičkom obliku, smanjujući mogućnost ozljeda.
Vrlo često je stajalište da akupunktura djeluje samo ako osoba koja prima tretman vjeruje u izliječenje. S obzirom da životinje nisu sposobne pojmiti placebo efekt i uvjeriti same sebe da su zdrave, neupitna je njena učinkovitost.
Najnovija znanstvena istraživanja MRI snimanjima pokazala su da akupunkturne točke imaju manji električni otpor i veću provodljivost od ostatka tijela pa je samim time i dokazano njihovo postojanje i djelovanje stimulacijom na centralni živčani sustav. Moguća je stimulacija živaca, povećani protok krvi, opuštanje mišićnih grčeva i otpuštanje endorfina i kortizola.
Koncept akupunkture kao grane tradicionalne kineske medicine se bazira na postojanju meridijana koji povezuju organe i kolanju energije (Qi) kroz tijelo. Protok Qi je neprekinut, ciklički i odvija se u određenom redoslijedu kroz dan koji se naziva cirkadijalnim ritmom (biološkim satom). Poremetnjama u protoku Qi, dolazi do pojave bolesti.
Akupunkturne točke se nalaze na meridijanima tijela i ima ih više od 365, na različitim dubinama i mjestima. Generalno su locirane na ili blizu mišića, krvnih i limfnih žila i živaca. Tradicionalna nomenklatura je prilagođena zapadnjačkoj medicini pa se koriste kratice organa i meridijana zajedno sa brojem točke. Termin koji se koristi za dubinu i udaljenost je 1 cun. On u pravilu odgovara širini rebra pacijenta koji se tretira. Točke koje se nalaze na blizini površine kože su veličine zrna graška, dok su one u dubini veličine novčića. Ukoliko akupunkturna točka treba stimulaciju, mjesto na površini bit će neosjetljivo na dodir i igla će lako i bezbolno ulaziti. Suprotno tome, točke koje su u ravnoteži ili su nakon tretmana postigle ravnotežu, neće biti mekane i životinja će se opirati ubadanju, kao što je i slučaj kod dijagnostičkih točaka za neke bolesti. Životinje i ljudi imaju vrlo sličan raspored točaka pa se točke koje će se koristiti prilikom terapije biraju po istim načelima, osim anatomskih razlika u broju prstiju, postojanju repa i činjenice da je većina animalnim pacijenata četveronožna. Akupunkturom se mogu liječiti sisavci, reptili i ptice, no najčešći pacijenti su psi, mačke, kunići i konji.
Većina životinja dobro podnosi akupunkturu, ali nisu sve životinje prikladne za terapiju - agresivne ili tjeskobne drugačije reagiraju i teže se opuste pa je dodatni stres okidač za pogoršanje primarnog problema. Jednom kad se igla postavi u poziciju, bol ne postoji. Svejedno, akupunkturni tretman može uzrokovati osjet trnaca, umrtvljenosti ili grča koji nekim životinjama nije ugodan.
Akupunktura je sigurna ukoliko je provodi licencirani i educirani veterinar. Humani akupunkturolozi nisu prikladni za tretiranje životinja zbog velikih razlika u anatomiji.
Nuspojave akupunkturnog tretmana su rijetke, ali ipak postoje. Kod nekih pacijenata se može javiti pospanost i letargija 24-48h pa čak i tjedan nakon tretmana ili prividno pogoršanje simptoma, ali prolaznog je tijeka. U praksi, može se vidjeti krvarenje na mjestu uboda ili nastajanje masnica i manjih hematoma na mjestu aplikacije što je neznatan estetski problem i najčešće nevidljiv zbog dlačnog pokrova.
Uspjeh akupunkturnog tretmana ovisi o vještini akupunkturologa, stanju koje se tretira i učestalosti tretmana. Trajanje i učestalost tretmana se ocjenjuje prema stanju pacijenta i metodi stimulacije (suha akupunktura ili elektroakupunktura). Neka akutna stanja zahtijevaju samo jedan tretman.
Sistem liječenja počinje od uzimanja anamneze i fizičkog pregleda. Akupunkturu nikada ne bi smjeli upotrebljavati eksperimentalno, bez postavljanja valjane dijagnoze jer može blokirati bol i odgoditi pravilan tretman. Eliminacija boli može rezultirati naprimjer, opterećenjem oštećenog ekstremiteta i zaustaviti ili usporiti zacjeljivanje.
Duljina tretmana ovisi o stanju, akutne bolesti se mogu terapirati svaki dan do pobošljšanja, kronične se uobičajeno terapiraju 2-3 puta tjedno, sveukupno između 10-15 tretmana. Nakon 6 mjeseci se vrši kontrola i po potrebi ponavlja jednom godišnje. Tretman traje dvadesetak minuta sa dodatnim vremenom prilagodbe životinje i postavljanja igala.
Danas se koristi u sve više veterinarskih ambulanti jer je prepoznat njen učinak na sveukupno zdravlje i nezamjenjiva je u situacijama kada moderna medicina nema odgovor.