Iz osječke udruge Devet života, čiji članovi spašavaju mačke, ali i educiraju svoje pratitelje o brojnim temama vezanim za životinje, objavili su tekst vezan za temu koja je mrska svim vlasnicima kućnih ljubimaca - njihovu smrt. Svatko se s boli nosi na svoj način, no često se zanemaruje koliko je odnos čovjeka i životinje poseban. Zbog toga je proces žalovanja za ljubimcem jednak kao i onaj kada žalujemo za nekom dragom osobom, pojasnili su.
Reakcije na gubitak mogu biti emocionalne - tuga, ljutnja, osjećaj krivnje, tjeskoba, strah, bespomoćnost, usamljenost i misaone – šok, nevjerica, teškoće s koncentracijom, pamćenjem, namećuće misli i slike o gubitku, zabrinutost, traženje smisla gubitka i smisla života nakon gubitka. Sve je to popraćeno i tjelesnim reakcijama - plakanjem, "stezanjem" u prsima i grlu, teškoće s disanjem, glavobolja, vrtoglavica, gubitak apetita, umor, teškoće sa spavanjem, povlačenje od ljudi.
To su prirodne, uobičajene i očekivane reakcije, ali se razlikuju od osobe do osobe i ne znači da ih proživljavamo na isti način niti istim redom.
- Prihvaćanje stvarnosti gubitka zahtijeva vrijeme i tuga koju osjećate je očekivana i normalna. Tugu ćete lakše preboljeti u društvu obitelji i prijatelja koji su slično iskustvo već proživjeli. Gubitak kućnog ljubimca razumjet će samo oni koji su se već suočili s time, stoga ignorirajte nedostatak podrške iz okoline ili negativne komentare onih koji nisu živjeli sa životinjom.
Takve osobe to ne razumiju i takvo ponašanje smatraju neprikladnim, nerazumljivim ili čak bespotrebnim, te svojom neosjetljivošću i neumjesnim komentarima tjeraju da potiskujemo ili čak negiramo svoju tugu. Okružite se ljudima koji će vas saslušati i prije svega s vama suosjećati - smatraju u udruzi, a dodaju i kako je dobra ideja pridružiti se nekoj grupi na društvenim mrežama, gdje svatko može slobodno podijeliti svoje iskustvo.
Dodaju kako stručnjaci diljem svijeta savjetuju, a oni iz svog iskustva mogu potvrditi, kako je nakon gubitka najvažnije polako započeti s vraćanjem u svakodnevicu. Stvari našeg ljubimca najbolje je pospremiti u kutiju i za početak maknuti dalje od očiju. Jednako treba napraviti i sa zajedničkim fotografijama - jednog dana će one biti divan podsjetnik za ljubav koju ste dijelili, no u prvo vrijeme će biti jako bolne i najbolje ih je ne gledati.
S gubitkom se djeca, ako su odrastala s ljubimcem, nose na poseban način. Za većinu djece smrt kućnog ljubimca prvo je iskustvo gubitka.
- Dijete treba utjehu, ljubav, podršku puno više nego medicinsko ili znanstveno objašnjenje zašto se to dogodilo. Djetetova će reakcija ovisiti o njegovu uzrastu i razvojnoj fazi. Ne lažite djetetu o smrti ljubimca govoreći da je pobjegao. Pokušavajući zaštititi dijete lažnim informacijama samo ćete ga frustrirati i zbuniti, ali i izgubiti njegovo povjerenje. Ne postoji najbolji način da dijete odžaluje zato treba žalovati na svoj način - pojašnjavaju.
Neka djeca žele pokopati životinju i napraviti joj neki mali spomenik, što bi roditelji trebali poštivati. U svakom slučaju, roditelji su ti koji trebaju djetetu pokazati da je normalno da im ljubimac nedostaje.
- Ne žurite s udomljavanjem novog ljubimca jer životinje osjećaju emocije. Stoga će žalost za izgubljenim ljubimcem utjecati i na novog. Sami ćete osjetiti kada je vrijeme da u život ponovno uvedete divno stvorenje s kojim ćete krenuti u stvaranje novih uspomena i nezaboravnih avantura - smatraju iz udruge.