Sa psima živim već 12 godina, ponešto o njima znam, ali situacija koja nam se dogodila prošli tjedan za mene je bila posve neočekivana. Nije da psa inače svako malo vodim na pokretne stepenice, ali bili smo nekoliko puta u životu na njima. Sve je prošlo u redu i nisam imala nijedan razlog za pomisliti da one mogu biti izrazito opasne za naše pse. Pričajući ljudima svoje iskustvo, shvatila da sam da nisam jedina koja ne zna ništa o tome.
Moja kujica Mašenjka je, naime, pri spuštanju s tih stuba rasjekla mekuš (donji dio šape, onaj na kojem stoji). Rez je bio dubok i težak, ali nije prvi put da mi se psima dogodila porezotina na šapi. Jod, antibiotski prah, zamatanje. Prva dva dana je bilo sve ok, a onda su nastupili problemi. Koliko god ja tu nogu zamotala u zavoje, flastere ili čak navukla čarapu i zalijepila je, ona bi to skinula. Čak je i jedan veliki flaster pojela (znam jer sam ga sutradan pronašla u njenom izmetu). Nakon sedam dana, rana je izgledala jezivo, pa smo otišli kod veterinarke. I saznali da smo trebali doći odmah - sve lakše prolazi ako se sanira u roku od 12 sati. I, jasno, ako pas to ne liže. Mnogi vlasnici nisu svjesni da ih korištenje tih stepenica može psa koštati čak i šape.
- Pokretne stepenice su jako opasne. Naša je ordinacija u centru grada i znaju nam dotrčati ljudi s krvavim psom na rukama. Ispostavi se da ta krv dolazi sa šapa, pa nam onda ispričaju što se dogodilo. Nekad zapnu kandže, što je još i najbolji scenarij ako se već to mora dogoditi, no uglavnom nastradaju članci prstiju. Imala sam slučaj kad su psu te stepenice zahvatile sve prste. Na kraju smo dva morali amputirati, a na ovim ostalim nokti nikad više nisu izrasli - priča nam doktorica Silva Rakočević dok sedira Mašenjku i kaže nam da je dobro da je nastradala jedna šapa. Mogla je ozlijediti i obje, što bi bilo daleko teže.
Potrebno joj je sanirati ranu, jer se zbog lizanja ona počela ‘rascvjetavati‘. Ne zna kako će oporavak ići i sigurna je u samo jedno: bit će dugotrajan. Zašila ga mekuš jer nema drugog načina da dva dijela tkiva spoji. Čini se kako je jedna stvar izvjesna: Mašenjkina šapa više nikada neće izgledati kao prije. No, ako sve bude u redu, bit će funkcionalna. Moći će normalno trčati.
Ovakva komplikacija nije rijetkost - mekuš se, kaže Rakočević, često zna ovako raširiti i tada se ne može izbjeći kiruršku obradu.
- To su rane koje teško zarastaju jer životinja neprestano staje na nogu. To je zbog toga dugotrajan proces, a zna se i zakomplicirati, pa se rana inficira. Zato uvijek ljudima govorim: idite liftom ili običnim stepenicama. Ili, pak, uzmite psa u ruke. Možda ćete 100 puta normalno koristiti stube i ništa se neće dogoditi, ali dovoljno je jednom da se sve zakomplicira i da se pas ozbiljno ozlijedi. Amputacije su vrlo ozbiljna stvar - ne samo zbog same operacije, nego zbog opterećenja na nogu koja nije ozlijeđena. Kompletno se poremeti statika organizma - pojašnjava Rakočević.
