Živimo sa psima već 12 godina i moramo priznati da taj suživot ima i ljepših strana od kupljenja izmeta. Istina, gadljivost smo savladali, nos više ne reagira na miris, a dobro znamo i gdje su kante za pseći izmet. Ipak, prilično smo sretni što obično u šetnji jedan od pasa obavi svoje u blizini kakve kante.
No, mnogi i dalje mrze ovu obvezu i izbjegavaju je. Pritom su svi svjesni da nam komunalni pravilnici gradova i općina nalažu da izmet pokupimo, a propisuju i novčane kazne ako ne učinimo. No, mnogi svejedno hladnokrvno promatraju kako pas obavlja svoje, a onda smireno odšeću s njim. To su oni ljudi zbog kojih se nadamo da će im karma vratiti tako što će stati u izmet tuđeg psa.
Takvi najčešće tvrde da će se izmet raspasti i baš fino pognojiti zemlju. U krivu su - s obzirom na prehranu pasa, neće to baš biti gnoj, nego će se u zemlji na kojoj se razlaže stvoriti mnogo mikroba i patogena. Ono što je također važno imati na umu jest da se preko izmeta može zaraziti bolestima. Recimo, mnogi vlasnici ni ne znaju da im pas ima giardiju. U njegov izmet ugazi drugi pas, poliže šapu, zarazi se. Četiri su genetska tipa giardije, od koji su dva zoonoze, što znači da psi mogu zaraziti svojeg vlasnika. Pseći izmet često ima i salmonelu i e.coli, tako da je zaista loša ideja ostavljati da naokolo. Estetiku ne treba ni spominjati.
Neki vlasnici smatraju kako je više ekološki ostaviti izmet nego koristiti plastičnu vrećicu. To je točno, no zato postoje papirnate vrećice. Postoje i neka druga rješenja. Mi koristimo papirnate ručnike za uklanjanje izmeta, što je prilično jeftin i po okoliš ne pretjerano štetan način. Viđali smo očajne vlasnike koji nisu imali ništa uza se, pa su izmet kupili lišćem, računima iz trgovine, papirnatom vrećicom iz pekarne, pa čak i nekim letkom kojeg su otkinuli s obližnjeg stupa. Bitno je samo da se izmet pohrani u sigurnu unutrašnjost kante.
Važna napomena za one iz Zagreba: ne, izmet životinja ne ide u kante biootpad.