Heartworm disease je bolest koja može rezultirati ozbiljnom bolesti pluća, zatajenjem srca, oštećenjem ostalih organa, pa čak i smrti u naših kućnih ljubimaca, najčešće pasa, mačaka i tvorova. Srčani crvi mogu živjeti i u drugim vrstama sisavaca (vukovi, kojoti, lisice, morski lavovi, a iznimno mogu oboljeti i ljudi). Bolest uzrokuje parazit Dirofilaria immitis, koji se dobije ugrizom komarca. Oko 30 vrsta komaraca mogu ugrizom prenijeti bolest To su dugi crvi (srčani crvi) koji žive u srcu, plućima i povezanim krvnim žilama oboljelih kućnih ljubimaca.
Komarac igra ključnu ulogu u životnom ciklusu srčanog crva. Temperatura okoliša je jako bitna za razvoj parazita u komarcu - ona mora biti dosta visoka, oko 27 stupnjeva Celzijusovih, a također je bitna i vlaga. Odrasle ženke srčanog crva koje žive u psu, lisici, kojotu li vuku proizvode mikroskopski male crve zvane mikrofilarije, koje cirkuliraju u krvotoku.
Kada komarac ugrize zaraženu životinju i siše krv, on pokupi mikrofilarije, koje u njemu sazrijevaju u ličinke infektivnog stadija tijekom 10 do 14 dana. Kada zaraženi komarac ugrize drugog psa, mačku ili drugu osjetljivu divlju životinju, zarazne ličinke se talože na površini kože životinje i ulaze u novog domaćina kroz ranu od uboda komarca. Nakon što uđu u novog domaćina, potrebno je otprilike šest mjeseci da ličinke sazru u odrasle srčane gliste. Kad jednom sazru, srčani crvi mogu živjeti pet do sedam godina kod pasa i dvije do tri godine u mačaka. Ženke odraslih srčanih crva su duge 15-36 cm i široke oko tri milimetra. Mužjaci su otprilike upola manji od ženki. Jedan pas može imati čak oko 300 prisutnih crva u vrijeme postavljanja dijagnoze. Broj zaraženih pasa i duljina sezone komaraca u izravnoj su korelaciji s učestalošću srčanog crva u bilo kojem području.
Obično prođe nekoliko godina prije nego što psi pokažu kliničke znakove infekcije. Zato je bolest rijetko dijagnosticirana u mlađih pasa od godinu dana, jer mikrofilarijama treba pet do sedam mjeseci da sazru u odrasle srčane gliste. Nažalost, kada se vide klinički znakovi bolesti, ona je već dobro uznapredovala. Odrasle srčane gliste uzrokuju bolest koja se očituje začepljenjem srca i glavnih krvnih žila koje vode od srca, uključujući i plućnu arteriju. Začepljenjem glavnih krvnih žila smanjuje se dotok krvi u druge organe u tijelu, osobito pluća, jetru i bubrege. Smanjeni protok krvi i smanjena opskrba kisikom mogu uzrokovati zatajenje tih organa.
Najočitiji klinički znakovi dirofilarioze su tihi, suhi kašalj, otežano disanje, slabost, bezvoljnost i gubitak izdržljivosti. To se najviše osjeti kada je pas aktivan, nakon trčanja i igre . Mogu se onesvijestiti ili postati dezorijentiran. Veterinar može čuti abnormalne plućne i srčane tonove kada sluša prsni koš pomoću stetoskopa. Kod uznapredovalih slučajeva može doći do zatajenja srca, posljedično tome do oticanja trbuha i nogu, jače anemije, a u težim slučajevima, psi mogu i iznenada uginuti tijekom uzbuđenja.
Dijagnostika se može vršiti putem krvi (serološki test na antigene odraslih glista i mikrofilarija). Daljnji dijagnostički testovi često su potrebni kod pasa pozitivnih na srčanog crva, kako bi se pristupilo liječenju srčanog crva. U slučajevima kada postoji samo mali broj glista, testovi mogu biti negativni, iako je pas zaražen. Često se ultrazvučnom pretragom srca i plućne arterije u njima nađu paraziti.
Radi se i RTG grudnog koša, da se utvrdi stupanj oštećenja pluća i srca prije početka liječenja. Obavezno se mora napraviti i krvna slika i biokemijske pretrage da se odredi funkcija organa.
Liječenje dirofilarioze mora biti pod strogom kontrolom veterinara. Ponekad liječenje može nositi rizike i šteta koja se može nanijeti srcu i plućima može biti nepovratna. Neki psi mogu u toku liječenja razviti vrlo jake anafilaktičke, tako da se liječenje provodi u fazama tijekom nekoliko mjeseci da se smanji rizik. Također je važno da pas tijekom liječenja bude odmoran, odnosno, što manje fizički aktivan. U težim slučajevima treba crve fizički ukloniti iz srca i arterija pomoću pinceta, osobito ako ometaju normalan protok krvi.
Ta se bolest danas može uspješno spriječiti davanjem mjesečnih doza različitih sredstava koji će spriječiti razvoj parazita unutar psa. Postoje različiti brendovi, ali najsigurniji su i učinkoviti protiv dirofilarije: moksidektin, milbemicin i selamektin. Ali to se svakako moraju vlasnici dogovoriti sa svojim veterinarom koji je najbolji za određenog psa. To se mora provoditi svaki mjesec, jer ti preparati ubijaju i najranije stadije bolesti. Naravno da moramo zaštititi kućne ljubimce sredstvima protiv uboda komaraca, s time da uvijek koristite preparate koji su odobreni za pse i koje vam propiše vaš veterinar.
Moramo imati na umu da je preventivna mjesečna zaštita jedan od najboljih načina sprječavanja bolesti. Tako možemo kontrolirati da ubijamo sve nezrele crve u razvoju. Veterinar može napraviti i test na antigene crva i mikrofilarije /sedam mjeseci kasnije/u slučaju da sumnjate na ubode komaraca/, kako bi utvrdio da su se razvile odrasle jedinke.
Mačke su puno otpornije od pasa. Lijekovi koji se koriste kod mačaka za liječenje infekcije srčanim crvom, otrovni su za mačke. Zato je kod njih iznimno važno preventivno liječenje, pogotovo, ako mačke putuju u područja gdje je poznato da ima dokazane bolesti.
Jedini dostupni lijekovi za prevenciju srčanog crva su članovi klase makrocikličnih laktona kao antihelmintika, i još nekih lijekova, ali svakako u dogovoru s vašim veterinom. Nova istraživanja idu u smjeru razvijanja novih preparata za liječenje srčanog crva.
Moram ovdje naglasiti da je za širenje zaraze srčanog crva bitna periurbana prevalencija rezervoara pozitivnih na dirofilariozu (divlji kanidi: kojoti, vukovi, lisice, šakali), ali i psi lutalice i zanemareni psi. Klimatske promjene su dovele do toga da se parazit i njegov vektor (komarac) proširio i u i u druga područja, u kojima ih prije nije bilo. Dalje, bitna je i svijest vlasnika da mjesečno tretiraju svoje ljubimce preventivnim sredstvima u skladu s uputama.
Infekcija u ljudi je za sada vrlo sporadična, a može se iznimno razviti potkožni granulom (kvržica), a vrlo rijetko Dirofilaria immitis završi u ljudskim plućima i ne izaziva neke teške simptome.