Jean-Georges Noverre ima godinu i četiri mjeseca. Kastrirani je kućni mačak koji je nedavno čučnuo u svom toaletu i nije obavio ništa. Sreća je što sam baš u tom trenutku bila u kupaonici i shvatila da dugo stoji nad pijeskom, a ništa se ne događa. Kad je konačno otišao, a ja bacila pogled i shvatila da je pijesak suh, zabrinula sam se. Upale mjehura česte su kod mačaka i mogu biti opasne po život. U slučaju da dođe do potpunog začepljenja mjehura, mačka ne može urinirati i u svega 24 sata dolazi do zatajenja bubrega. Drugim riječima, može umrijeti i to vrlo brzo.
Odmah je završio kod veterinara. Analiza krvi je pokazala upalu, pa je dobio antibiotik. Pio ga je deset dana - ne dobrovoljno, jer je odmah shvatio da ima ružan okus, pa sam se svakog jutra osjećala poput modernog gladijatora koji mora divljoj zvijeri dati dvije tablete. On, inače beskrajno nježan i umiljat mačak, zaista je postajao pravi mali monstrum kad je trebalo uzeti terapiju.
Ultrazvuk i rendgen su pokazali kako nema kamen u mjehuru, a analiza urina otkrila je kako mu je taj organ pun sitnih čestica. Pošto je bio sediran, veterinar ga je ‘isprao‘, tako da može normalno ići na toalet. Te čestice su, naime, djelomično opstruirale mjehur, zbog čega je on nekad znao otići na wc i ne obaviti ništa, a nekad bi uspio izbaciti nešto. Bilo je dana kad je sve bilo normalno, pa je bilo jasno da se situacija u tom malom mjehuru stalno mijenja. Odmah sam mu izmjerila lužnatost urina uz pomoć trakice i pH je iznosio šest, što nije upućivalo na to da bi zbog lužnatosti moglo doći do stvaranja struvita. No, to se kod upala često vrlo brzo mijenja i nizak pH sam po sebi ne znači puno.
Odmah je prebačen na urinary hranu, jer se kao posljedica upale mjehura uvijek stvaraju struviti, pa je ona bila preventivna mjera. Analiza sedimenta urina pokazala je kako nema ni struvite ni oksalate, nego je sve puno epitelnih stanica. Drugim riječima, jaka upala je oljuštila mjehur i te čestice su mu blokirale izlučivanje mokraće. One bi s vremenom nestale, jer bi ih on izmokrio, ali bi ga to namučilo.
No, odakle mladom kućnom mačku uopće upala mjehura, pitali smo zagrebačkog veterinara Branimira Rebselja.
- Može biti zbog hrane ili stresa. Vlasnike uvijek upozoravamo da treba odmah reagirati. Simptomi su takvi da ih se ne može promašiti - mačka često ide u pijesak, gdje ili ne mokri ili samo malo toga izađe. U zadnjoj fazi baš ništa, nego mačku gledamo kako se muči. U prvoj fazi se često događa da, ako mogu mokriti, to vlasniku naprave po krevetu. Ne iz zloće, nije to neka kazna, nego njihov očajnički način da privuku pažnju. Znaju da će vlasnik to primijetiti, pa mu poručuju da nisu dobro - kaže Branimir i pojašnjava da u tom slučaju nema oklijevanja: mačku treba staviti u transporter i odnijeti veterinaru.
Jean-Georges je imao sreće - u mjehuru nisu pronađeni ni struvitni kristali ni oksalati. Ovi prvi su najčešći i stvaraju se iz lužnate mokraće. Ta se situacija rješava posebnom prehranom za urinarne probleme. No, oksalati su druga priča.
- Na svu sreću, oni su rjeđi. Moraju se ispirati iz mjehura, ako su manji, a ako su veći, onda ih se razbija. Oni su daleko veća komplikacija, no, na svu sreću, nisu tako česti - ističe Branimir Rebselj i još jednom naglašava kako problemi s uriniranjem nisu ‘mačji kašalj‘ te da u takvim situacijama odmah treba reagirati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....