Moja je kujica jutros u šetnji najprije pokazala zube, a potom i zarežala na iznimno dosadno štene. Maknula sam je, viknula na nju i mislila da sam napravila dobar posao. Čini se da nisam - zapravo, izgleda da sam postupila krivo. Ono što sam trebala napraviti jest - dati joj keksić. Naravno da mi to nije palo na pamet - keks je nagrada, a ja je ne želim nagraditi za to što je režala. Osim toga, moram viknuti na nju svaki put kad se ponaša loše.
No, je li se ona zaista loše ponašala?
Stručnjaci kažu da nije. Ona je samo rekla "ne sviđa mi se način na koji me ovo njuši, hoću da se makne od mene". Da sam joj dala keks, rekla bih joj "hvala ti što si mi to rekla, evo ti nagrada, zar ne da je fina, ajmo sad dalje i nemoj se uzrujavati, sve je u redu". Jer ovo što sam napravila zapravo joj je proučilo da je taj pas grozan, onda se dogodi nešto još gore (ja viknem), i idući put kad vidi tog psa vjerojatno će biti još gora. Možda ne samo tog psa - možda će svaki put kad vidi štene pomisliti "uf, maleni pas, to je jednom bilo loše, dakle, štenci su loši". I imamo problem.
Što, dakle, napraviti u ovoj situaciji? Trebamo psa smiriti, pomoći su da se osjeća sigurno i tek onda ustanoviti zbog čega je uopće režao. Ne trebamo se fokusirati na to da ga zaustavimo u režanju - dovoljno je da ga navedemo da se osjeća sigurnije i problem je riješen.
U slučaju pasa koji se boje stranaca, trebamo ga naučiti da nepoznati ljudi oko njega znače super vijest. Kako? Tonama poslastica, naravno. Kad se ne osjeća ugroženo, nema razloga da reži, jer se ništa loše neće dogoditi. To ipak ne znači da ćemo pustiti nepoznate ljude da dođu do psa i daju mu keksiće - toliko daleko ne idemo, jer bi u tom slučaju pas mogao ugristi. Nepoznati čovjek mu dolazi previše blizu, pas se ne osjeća ugodno i nema pojma što ta osoba namjerava napraviti. Zbog toga je bolje takve situacije izbjegavati.
Ako kažnjavamo psa jer komunicira s nama, on će naučiti da ne reži ili, recimo, ne laje, nego će bez upozorenja napasti. Zbog toga se, slažu se brojni stručnjaci diljem svijeta, psa ne smije kazniti zbog režanja. On u nekoj njemu stresnoj situaciji prvo mora pokazati zube, potom zarežati i tek onda napasti, ako je opasnost i dalje tu. Naravno, kad je odgovoran vlasnik uz njega, već na pokazivanje zubiju reagira i odlazi sa psom, kako ne bi došlo do problema. Ako psa kažnjavamo za znakove kojima nam pokazuje kako se osjeća, on će naučiti da "šuti", ne kezi se i ne reži, nego će samo napasti, što ni za koga nije dobro.
Ja sam svoje naučila - kad ona drugi put zareži (a namćor ima 8 kila, misli da ima 50 i grintava je), odmah se mičemo iz te situacije, govorim joj slatkim glasićem i dajem joj kekse. To je najbolje rješenje cijele situacije.