Nijednom psu u azilu nije lako, ali posebno je teško onima s invaliditetom. Budući udomitelji će radije odrati neko štene koje će se lako uklopiti u njihov život, bez puno truda. Alex nije takav i zato je još uvijek u azilu.
On je stanovnik Farmice, utočišta kraj Našica. On traži ljude koji će ga sa sobom povesti doma i kojima neće biti ni najmanje važno što ih on ne može čuti. Postoje jednostavni načini koji, unatoč nedostatku sluga, omogućavaju vlasniku da komunicira sa svojim psom iako ga ovaj ne čuje. Na kraju krajeva, psima je ionako njuh najvažnije osjetilo.
- Biti potpuno gluho štene u azilu, nije neka fora. Nije uopće..ne čuješ ako reže na tebe, ako laju. Samo osjetiš ugrize. Ništa ti nije jasno, ovdje si i sretan si, ne želiš nikome zlo. Igrao bi se s njima. Ali psi najbolje osjete ako je netko drugačiji i ti si im uvijek na piku. Aleks nikada ne bi prvi napao. On je savršeni mladi pas, koji samo ne čuje.. .Znamo da među vama ima netko kome to ni najmanje ne smeta i spreman je Aleksu pružiti zauvijek dom - poručili su iz azila.
