Pucanje iz puške za omamljivanje, kada se lovi neki pas, zadnja je opcija. Prije toga će se pokušati baš sve, jer omamljivanje nije lako. Može se dogoditi da kombinacija adrenalina, koja psu kola žilama, i sedativ imaju kobno djelovanje. U osječkom azilu imali su jedan takav slučaj i od tad se užasavaju puške za omamljivanje. Više su, kažu, pristaše toga da se psa polako ‘dobije‘ hranom, da nekome povjeruje, pa da ga se mirno odvede u azil.
- No, ovdje to nije bio slučaj. Izbačen je na Klisi, mjestu u sastavu grada Osijeka i počeo kampirati ispred nekoliko kuća. Ti ljudi su nas odmah zvali da ga maknemo. Smetao im je, jako. Molili smo ih da ga zatvore u dvorište, da možemo doći po njega, ali nisu htjeli. Tri puta smo izlazili na intervenciju s puškom, bezuspješno. Jednostavno je do te mjere već skužio da su ljudi šu*** da mu nije palo na pamet da nam priđe - opisuju iz udruge Pobjede.
No, iz trećeg pokušaja su ga upucali, zalegao je u visoku travu i zaspao. Sve je na kraju dobro prošlo i pas je doselio u azil. Pošto se činio kao pomalo divlji, dali su mu ime Vuk, ali se ispostavilo da je drugačijeg karaktera.
- Ostat će mu kul ime, k‘o mali orden za hrabrost na prsima u koja se jednom čak i pucalo. No, ime nije opravdao i zapravo nije nimalo agresivan, nego su ga ljudi tamo gdje je bio provocirali. Premda nimalo u ovom maleckom stvorenju koji je oblik ušiju pokupio od vilenjaka, nema ljutnje i bezobrazluka! Sad mi žao što se zove Vuk, jer je zapravo - Crvenkapa - kaže volonterka azila.