Udomiti psa je prekrasna stvar. Za njega, za udrugu ili azil iz koje je došao, za psa kojeg će se spasiti i koji će doći na njegovo mjesto i, što je najvažnije, za samog tog psa, pred kojim je lijep život.
No, udomiti psa na tri sata i vratiti ga u udrugu uz objašnjenje da se ljudi ne mogu naviknuti za njega nije nimalo lijepa stvar. Upravo to dogodilo se u udruzi Srce za lutalice iz Pleternice, čiji su volonteri bili šokirani kada im je kujicu Gonđu njena udomiteljica vratila doslovno tri sata nakon što ju je odvela doma. Objasnila je da se nikako ne mogu naviknuti na nju - kad je ostave u dvorištu, kaže, cvili.
- Način na koji je vratila Gonđu je odvratan: vratila ju je kao staru krpu, bez imalo empatije, a ja se pitam kako to nisam vidjela kad su ju došli upoznati. Kad su došli po nju bila je oduševljena, mazila ju, bilo joj je super kako je Gonđa pristojna, kako joj daje šapu, mazi se, sluša.....
Ne znam koliko sam puta ponovila da treba vremena da se pas privikne, da je moguće da će cviljeti, da ga ni u ludilu ne puštaju u šetnji s povodca u početku jer se treba priviknuti ona na njih i oni na nju i kaže zna, razumije, uvjerava me da će biti sve ok, da se ne sekiram, odlazi presretna, oduševljena, poslije šalje poruke kako je sve super, fotku iz šetnje te i dalje govori kako će biti sve ok. Sat poslije ju žele zamijeniti za nekog drugog jer se, eto, nikako ne mogu priviknuti!
Da su to ljudi koji nikad u životu nisu imali psa ne bi rekla ni riječi, ali nabrojala mi je kakve su sve pse imali, sve odreda velike, imaju iskustva, imaju preporuke, ali očito nemaju mozga. I da, naravno da joj drugog psa nisam dala!
Gonđa i dalje traži dom!
Neće se priviknuti za tri sata, treba joj barem tjedan dana, ne voli mačke, velika je i pristojna, ali je i pas s osjećajima, naravno da je zbunjena ako promjeni mjesto i ljude - objavili su iz udruge.