Lora je do prije šest mjeseci bila neprimjetna ‘bakica‘ koja je zadnjih trinaest godina provela na dubrovačkom bradu Žarkovici, gdje se nalazi azil. Živjela je u čoporu među stotinama pasa i dok je dio njene ekipe veselo prilazio svima, ona je bila jedna od onih po strani. Pozorno je ona promatrala sve pokrete i ako bi procijenila da netko ide u njenom smjeru samo bi tiho podigla svoje mršavo tijelo i otišla.
- Na suhoj i ljuskavoj koži tek su se nazirali čuperci dlaka. Držala se u ekipi od desetak seniora, ali uglavnom je samo ležala u kućici ili ispred nje, bez prevelikog interesa za okolinu. Danas je Lora isto na Žarkovici, iako pola godine starija Lora više nije isti pas. Ni izgledom ni ponašanjem. Slike govore tisuću riječi. Ali ni tisuću riječi koje možete iščitati iz ove dvije slike nije dovoljno da vam opišemo Loru - kažu voditelji projekta.
Lora sada prilazi ogradi čim netko krene u smjeru boksa kojeg dijeli s nekoliko pasa. Lora se sad u kasna jutra satima igra s Ljubišom, za kojeg su uvjerene da joj je brat ili sin, jer otkad je dobila krzno i malo se zdebljala, teško ih je razlikovati.
- Lora se koja u lijeno popodne ne odvaja od dekice na paleti i ne miče se iz horizontale pa čak onda ni kad kućice premještamo. Lora izgura duplo većeg Đoleta kad se dijeli terapija ne bi li uhvatila koji zalogaj više. Ona maše svojim čupavim repom i glasno laje na ogradi dok traju šetnje i drugi psi prolaze pored njih
Iako su uvjeti na Žarkovici u kojima Lora sada živi i dalje nedostatni volimo misliti da Lora ima barem malo bolji život, i ne prestajemo vjerovati da će doći taj dan kad će njeni ljudi ugledati ovu sliku, zaljubiti se u ove oči i odlučiti zauvijek pružiti joj ljubav o kakvoj se samo usudimo sanjati - poručuju sa Žarkovice.
