"Mnjau ti pomogao" poručuje svima Behemot na svojoj profilnoj slici. On je crni mačak, živi u Beogradu, na Facebooku ga prati 25 tisuća ljudi i ima jedinstven princip baš svakoj temi u svemiru: ne voli je. Ni kišu, ni ponedjeljke, ni pse, ni fašiste, ni homofobe, a bome ni kapitalizam. I sve to ni najmanje ne skriva, kaže nam njegova "batlerica" Milica Arambašić, koja je stranicu "Mačka kaže" pokrenula prije sedam godina. U to vrijeme, Grumpy cat je bila glavna "meme" mačka, koja se "bavila" nekim univerzalnim temama.
- Početni cilj je bio da pišem kratke kopije, potpuno basic, bez ikakvog dotjerivanja, u osnovnom editoru na fotografijama na kojima je Behemot. Mislila sam da je najbitnije što piše, pa su u početku, mislim, svi ispisi bila na dvije-tri fotografije. Prvi copy koji sam napisala bio je – "juče raspad, danas već juče". Referirajući na moj tadašnji život, stalno u nekim jurnjavama, izlascima, traženju posla, radu u tzv. sivoj ekonomiji kao prekarna radnica u kapitalizmu, a koji se do današnjeg dana nije baš promijenio - priča Milica.
Mačak joj je poslužio kao kamuflaža: dala mu je, kaže, ljudske osobine, ljudski glas i kroz njega kanalizirala svoje emocije. Osmislila je cijelu priču i predstavila ga kao mačka s pričom. A ta priča podrazumijeva ono što smo svi mnogo puta do sada čuli: da crna mačka donosi nesreću. Baš zbog toga je Behemot predstavljen kao mačak neshvaćen od većine, jer se zalaže protiv mizoginije, šovinizma, nacionalizma, a s druge strane je svjestan činjenice da egzistira u društvu u kojem mu se čini da je povremeno u manjini. Zato, „on“ bira da bude hrabar, digne brčiće i kaže svijetu što misli. A misli svašta i sve će vam skresati u brk, bez problema.
- Stranica se bavi pitanjima rasizma, feminizma i egzistencijalizma kroz „očekivane mačje izjaveˮ a koje imaju za cilj skretanje pažnje na društvena pitanja u kojima ljudi žive, u kojima koegzistiraju s takvim četveronožnim personifikovanim autorom. Behemot progovara glasom obespravljenih kako bi urušila rasprostranjeno pitanje diskriminacije crnih mačaka i prve fotografije imaju odjek aktivističkog konteksta. Ipak, pazim da se svakog petka 13, proslave Noći vještica, ali i 17. kolovoza (svjetskog dana crnih mačaka) objavim fotografije s porukama koje imaju za cilj smanjivanje nivoa diskriminacije crnih mačaka - pojašnjava Milica i sjeća se kako ju je prije par godina prijateljica hitno zvala da dođe u jedan klub, u kojem su se u tom trenutku nalazili ljubitelji stranice, koji su je htjeli upoznati. Otišla je, rukovala se, pričala s njima... No, kaže, u očima im je mogla vidjeti razočaranje i pitanje "Ok, ovo tu je čovjek, ali gdje je Behemot". Tad je shvatila da je stranica nadrasla autoricu i da ona, na kraju krajeva, i nije toliko bitna.
- Mačka kaže funkcionira bez jasnog autora, bez imenovanog autora gdje čak, sagledano iz marketinškog konteksta, radila sam malo i kao kopirajterka, stvara dodatnu zaintrigiranost maskirajući se u životinjski glas u čijoj biti ipak leži ljudski, a kontekst društvenih mreža stvara umreženi svet u kojem iskustva iz života van Interneta korespondiraju s iskustvima ljudi koji odlaskom na stranicu i iščitavajući komentare na fotografijama stvaraju svoj, neponovljivi, lični utisak, a koji na osnovu broja posjetitelja, pratioca i onih koji komentiraju, ipak može biti grupiran i određujući kao kolektivna svest - pojašnjava Milica, koja je stranicu nazvala "Mačka kaže", jer u našem jeziku, najčešće za mačku, bez obzira na spol, kažemo, pri prvom susretu, mačka. Vidi mačka, pazi na mačku, nemoj da ti crna mačka pređe put. Točnije, najčešće podrazumijevamo da su sve mačke i mačori ženskog pola.
- Emicu sam uvela kasnije u svet Mačka kaže mimova, a ona je čak starija godinu dana od Behemota. Behemot je star 10 godina, a Emica 11. Nju sam spasila iz neke zapetljane vrečice i tako je postala moja trudna eksterna ukućanka. Sada ćemo objelodaniti jednu tajnu – Emica je Behemotova majka! U vrijeme kada sam pokupila Emicu, odlučila sam da zadržim barem neko mače iz okota i nju, koju sam ubrzo poslije porođaja odvela na sterilizaciju. Emica je omacila tri muška mačeta i meni se dopao jedan mali crni čupavac kojeg sam htjela da zadržim. On nije preživio, drugo mače je bilo odmah udomljeno, a Behemota nitko nije htio. Zvala sam okolo, širila njegove fotografije, naglašavala da nije potpuno crn, nego da ima bijelu zvjezdicu ispod vrata, kontaktirala koga sam znala i nisam znala ne bih li ga udomila i ništa - sjeća se Milica.
Svugdje je nalazila na isti odgovor - divan je, ali je crn. Tužna je činjenica da se crne mačke najteže udomljavaju. Milica, koja je cijeli život okružena mačkama, tad je shvatila da ni ona nikad nije imala crnu mačku. Kap koja je prelila čašu bila je kada je pročitala da se crne mačke najmanje udomljavaju jer loše ispadaju na fotografijama. Lupila je šakom o stol, pogledala crnog mačka i rekla mu da je od tog trenutka on njen. Dobro, ili je ona njegova, znate kako to s mačkama ide - one ne pripadaju ljudima, ljudi su tu da im služe.
- Tada sam mu dala ime Behemot po crnom mačku Behemot iz romana „Maestro i Margarita“, Bulgakova. Kako to biva u životu, sutradan, poslije moje odluke, počeli da se javljaju ljudi koji bi ga udomili, ali meni je on već prirastao za srce i tako su Emica i Behemot ostali sa mnom, a Behemot postao moja inspiracija za stvaranje stranice. Za kraj moram reći da su Behemot i Emica mace najdivnijeg mogućeg maznog karaktera, ali, naglašavam, s čvrstim, jasnim i mačjiim stavom - pojašnjava Milica, koja je bila u pregovorima s nekim izdavačkim kućama, no oni su odbili ideju da tiskaju knjigu koja će biti puna fotografija mačaka i njihovih izjava. Marginalizacije Behemota tako se nastavila, šali se Milica, koja je po struci profesorica srpskog i teoretičarka umjetnosti i medija, a napisala je i knjigu "Tekstualni izraz Džordža Harisona".
