Vremena su se definitivno promijenila. Odnosno, samo mijena vječna jest, pa ne moramo zaključivati kako stvari nisu iste kao prije, jer je jasno kako nikada ne mogu biti iste. No, recimo, prije stotinu godina sasvim sigurno ne bismo vidjeli prerijskog psa koji jede komad pizze, stoji ispred prozora i hladnokrvno promatra psa, a potom i dva, s druge strane stakla, ne odvajajući se od svog obroka.
Ne treba ni reći da mu brza hrana, kao ni nama, nije baš zdrava, ali toliko je sladak s tim svojim komadom pizze da čovjek nema što reći. Ono što je nevjerojatno je njegov potpuni nemar prema psima. Je li stvar u tome da ih dobro poznaje ili je samo svjestan stakla između njih, ne znamo. No, smireno ih gleda i uopće ne pomišlja da bi staklo moglo nestati.
Moguće je i da je samo jako zainteresiran za njih, ali i da im je došao pokazati hranu. Prerijski psi su neobični biljojedi sisavci i njihovi motivi su zapravo često nepoznati.
Koji god ovdje razlog bio na stvari, drago nam je da se maleni ne boji pasa i da nije prekinuo obrok kada su mu se približili.