Još jučer, “bloger” je bila prosta riječ. Prezrena aktivnost zvana blog maliciozni je hobi mnogih anonimusa skrivenih iza “nickova”, ljudi koji nemaju pametnijeg posla, a često ni previše talenta; gramatiku i pravila lijepog pisanja da i ne spominjemo. Otprilike isti stav prema blogerima zauzeli su i dežurni intelektualci i celebrityji. Blog? “Neozbiljno, kukavički i kajgod.”
Ali publika i čitateljstvo mislili su drukčije. Blogovi su brzi, osobni, puni sočnog trača, stvarni i ne koštaju ništa. Ljudi ih nisu samo zavoljeli - blogovi su promijenili svijet. A tu je smjenu generacija najuzbudljivije bilo promatrati u svijetu mode, točnije, svijetu modnih medija.
Trenutak kad više ni najuporniji snobovi nisu mogli zatvarati oči pred promjenama bila je Dolce & Gabbana revija na prošlogodišnjem milanskom Tjednu mode. Četvero vrlo utjecajnih fashion blogera dobilo je pozivnice za prvi red revije, a tamo su ih čekali laptopi i superbrza veza - kako ne bi morali čekati kraj spektakla da krenu s hvalospjevima… Bio je to trenutak koji je označio promjenu. Nikad prije nije se dogodilo ništa slično.
Udar na modni poredak
Za mjesta na glavnim revijama fashion weekova diljem svijeta brojne su žrtve mode spremne prodati desni bubreg. Potrebne su godine mukotrpnog uspinjanja po hijerarhijskim ljestvicama da zaslužite pristojno mjesto na takvoj reviji - najvažnijem društvenom trenutku lijepih, slavnih i dotjeranih. “Ono si gdje sjediš”, sveto pravilo pozicioniranja moćnika na revijama pedantna je nauka, u kojoj godinama, čak desetljećima nisu trpjeli “padobrance”.
A onda je prošle godine, u prvom redu, dva mjesta udaljen od Anne Wintour, slavne i zloglasne urednice Voguea, osvanuo Bryan Boy, nitko i ništa, i to iz Trećeg svijeta!
Filipinski gay bloger, androgini hibrid zaluđen modom, torbicama i cipelama s potpisom, doduše nema posao, ali danas je online zvijezda - celebrity bloger. Što je jučer bilo oksimoron, danas je najpoželjnije zanimanje tinejdžerica diljem svijeta. Jer, osim što su se dokopali svojih pet minuta slave, ovi ljudi i žive od onoga što je nekad bilo gotovo sramotni hobi.
Nagađamo, ali teško je povjerovati da je Anna Wintour bila baš sretna što joj bloger i samozvani “ whore” s Filipina stigao tako blizu. Ona je trebala postati doslovce najomraženija žena modnog svijeta da zasluži svoje mjesto u prvom redu. To su godine mukotrpnog rada i iživljavanja, neprijateljstva i spletkarenja, razlog za gladovanje, bore i tragično lošu karmu. A sada, dva sjedala zdesna, sjedi dvadesetineštogodišnji polutransvestit s Filipina, i čini se da se dobro zabavlja! I mnoge mnogo manje važne modne urednice primile su taj udarac teško, a napad shvatile osobno.
Štićenik Marca Jacobsa
Blogeri su uzdrmali sveti modni poredak, preskočili iz anonimnosti u prve redove. I s razlogom se se predstavnici “konvencionalnih” modnih medija osjećali ugroženo. Dizajneri su prigrlili blogere, točnije besplatan PR koji oni osiguravaju. A čak je i recesija bila na njihovoj strani.
Ako je i primila udarac, zloglasna Wintour podnijela je to damski. U ožujskom broju američkog Voguea osvanuo je editorial i priča posvećena najutjecajnijim fashion blogerima svijeta. Nisu preskočili Bryana Boya.
Ako ćemo biti iskreni, Bryan Boy je imao malu pomoć iz insajderskih krugova. Njegovom nevjerojatnom životnom putu kumovao je slavni Marc Jacobs, koji ga je učinio slavnim. Drzak, “toliko gay da znoji glitter” i ovisan o skupim stvarima, Bryan Boy je nadahnuo Jacobsa, koji je njegovim inicijalima krstio svoju torbu od nojeve kože. Prototip “BB bag” poslao je na filipinsku adresu dečka koji obožava skupe dizajnerske stvari. I
nježno je prijateljstvo zacementirano. Prve pozivnice za revije stigle su upravo od Jacobsa… Kad posjetite njegov blog, bit će vam jasno da Bryan Boy ne pati od sramežljivosti i da zna iskoristiti priliku kad se ukaže.
Na Jacobsovima revijama pažnju i bijes čelnika starog modnog poretka izazvalo je i povaljivanje Tavi Gevinson, autorice bloga Style Rookie. Tavi je već letjela u Tokio zbog suradnje s Comme des Garcons, snimala naslovnice i reklame za modne kuće i pisala modne kritike ni manje ni više nego za Harper’s Bazaar. Nadimak Wunderkind nije teško objasniti. Tavi, naime, ima 13 godina! Njezine noge u stolcu na reviji gotovo nisu dodirivale pod. A mnogim se urednicama ništa u tom prizoru nije činilo slatkim. S mješavinom stila ćaknute bake i nekog cyber podmlatka budućnosti, minijaturna Tavi bolje od bilo koga drugog utjelovljuje novu vrstu - “internet natives” u svijetu visoke mode.
Vruća roba
Dakako da je recesija uzdrmala i modne kuće i medije koji prate modu. Prihodi od oglašavanja u kojima su do jučer plivali vodeći modni magazini danas se malo drukčije raspoređuju. Besplatni modni sadržaji na internetu zato su postali vruća roba. Magazini su, dakako, pokrenuli svoje sajtove, nude blogove i šalju vam poruke putem Twittera.
Ali ima s tim jedan problem, koji je Times sjajno dijagnosticirao. “Čitanje postova s bloga ili poruka s Twittera koje lansiraju novine i magazini izaziva nelagodu. To je kao da na Facebooku dobijete ‘poziv da budete prijatelji’ od svoje vlastite mame.”
Blogerski voajerizam
Streetstyle blog i mnoge njegove inačice savršeno su voajersko sredstvo. Blog vam pruža uvid u neke vrlo glamurozne, fantastično stilizirane i dizajnirane živote, živote ljudi s kojima svi žele biti prijatelji. Todd Selby (theselby.com), još jedan od blogera koji se pojavljuju u izboru Voguea, brojnu je sljedbu obožavatelja privukao nudeći na svom blogu upravo to: neretuširane fotografije iz stanova, kuća, spavaćih soba i kuhinja ljudi s umjetničke i modne scene.
Potkrovlje u kojem živi Frederic Beigbeder, soba u kojoj spava Helena Christensen, studio Alexandra Wanga, atelijer Roberta Longa ili radna soba Toma Wolfea? Ne znate gdje biste prije zavirili… Selby danas prodaje robu sa svojim potpisom putem šik francuskog online dućana Colette, snima modne kampanje uključujući i Nike. Što, priznat ćete, nije loše za blogera s geek-chic imidžem.
I najmoćniji modni blogerski par današnjice dio svoje popularnosti duguje voajerskoj želji publike da stalno prati novosti iz njihova nestvarno sretnog života.
Zapravo, i nema važnog modnog magazina koji već nije objavio editorial s njihovim fotografijama (oboje su fotografi), kao i privatni portret, intervju ili priču o njihovu glamuroznom životu. Uz nekoliko modnih savjeta, dakako. Oni su Scott Schuman, poznatiji kao Sartorialist, i Garance Dore (koja je pod svojim punim imenom i prezimenom pokrenula francuski blog, pa i priča o blogerskoj anonimnosti spada u davnu prošlost). Sartorialist je redovni suradnik američkog izdanja magazina GQ, i većine drugih modnih magazina za muškarce. Njegov je blog Time Magazine proglasio jednim od top 100 utjecaja na dizajnere. Koncept je vrlo jednostavan - svakodnevno objavljuje nekoliko odličnih fotografija mahom zgodnih, često bogatih i šminkerski odjevenih ljudi snimljenih na ulicama modnih metropola.
Moderna bajka
Blog njegove sadašnje djevojke, Parižanke Garance Dore, počeo je vrlo slično - kao lokalna, ženska verzija streetstyle bloga iz grada u kojem i beskućnici izgledaju chic. (S vremenom, on se udaljio od uličnog koncepta, postao osobniji, produciraniji i dvojezičan. Garance je prohodala sa svojim njujorškim prijateljem i profesionalnim uzorom Schumanom, a njihov je fotogenični život postao omiljena moderna bajka fashionistica koji su sada već opsesivno hodočastile na oba njihova bloga čim jutrom otvore oči, u kojoj god vremenskoj zoni to bilo.)
Većina žena kupaca ne identificira se s premršavim modelom koji nosi skupe krpice na reviji. Ali blogerski život između Pariza, New Yorka, Milana i Buenos Airesa, uvijek u dobrim cipelama i s nonšalantnom frizurom, začinjen prekooceanskom ljubavnom pričom i profesionalnim uspjehom na modnoj sceni? To je ono što kupuju i puše čitatelji blogova diljem svijeta.
Naravno da su takvi blogovi utjecajni. Naravno da su se na tim platformama pojavili oglasi velikih robnih kuća i modnih brendova. Gdje ima publike, ima i love. Ali blog svakako nije osnovni izvor njihovih prihoda. On je samo izlog, savršeno promotivno sredstvo.
“Zašto bih prestala kad toliko uživam u tome?” kaže s neodoljivim francuskim naglaskom Garance u spotu snimljenom na shootingu za Vogue. I onda nam se opet učini da u pisanju bloga ima nešto grešno, neka sramotna potreba za pažnjom, davanje sebe svima. S tom se pikantnom mješavinom osjećaja magazini teško mogu nositi. Usto, oni i od magazina zarađuju. A par se udružio i na kampanji za Gap… Blogeri dobro razumiju što znači maksimalno proširiti mogućnosti alternativnih izvora prihoda.
U Financial Timesu mlada njujorška dizajnerica Doo-Ri Chung nedavno je svoju ciljnu publiku definirala kao “ljude s mentalitetom bloga, a ne s mentalitetom magazina”.
Dizajneri prigrlili blogere
Korejka koja je započela karijeru u podrumu kemijske čistionice svojih roditelja spremna je za promjene: “Stara ideja listanja magazina i planiranja unaprijed nije bliska mladim kupcima. Svijet se mijenja i dizajneri se moraju prilagoditi.”
Upravo je to razlog zašto su dizajneri tako zdušno prigrlili blogere, posjeli ih u prve radove i zasuli ih vrećicama s poklonima. Njihov je utjecaj stvaran, a vremena su teška. Jezebel.com, sočan blog posvećen trivijalnostima, među kojima važno mjesto zauzimaju i vrući tračevi iz svijeta mode, prvi put je pretekao Style.com (vodeći modni sajt Conde Nasta) s više od pola milijuna pojedinačnih posjetitelja mjesečno.
Ali nije sve u brojkama: već i sam prizor ekscentričnih pojava kakve su Bryan Boy ili mala Tavi među blaziranim, uvijek istim uštogljenim facama svijeta visoke mode može vas zločesto razveseliti. A to nije malo, s obzirom na to da ne košta ništa.