ANTE TOMIĆ Ljudi, kako, zaboga, ne vidite zašto su županije korisne?

Visoko na Dinari, jedva nekoliko metara ispod modrog nebeskog svoda na kojemu bura raščešljava bijele oblake, hodao je Mile za ovcama. Zagrnut poderanom i ispranom maskirnom vjetrovkom mladi je čoban u starim Adidasovim tenama gazio preko kamenja, mrmljajući nešto za sebe i psujući i vrijeđajući životinje ako bi se zavukle negdje pod trnje. Korio ih je blagim glasom i lagano ih šibao čobanskim štapom, voleći ih gotovo kao djecu, a ponajviše od svih u srcu mu je bila najneposlušnija, najsvojeglavija ovca Nataša. A kad bi se sunce popelo na najvišu točku i s crkvenog tornja u dolini zvonko tuklo dvanaest puta, spustio bi se u hladovinu pod jedan kržljavi kraški hrastić, iz torbe izvadio zamotuljak u smeđem papiru i vedro zapjevao:

Ovce moje, čuvajte se same,...