Nakon žučne rasprave koja je povremeno prerastala u žestoku svađu, zajapuren i vidljivo uzbuđen, potpredsjednik HDZ-a Vladimir Šeks ustao je sa stolice, pružio ruku te pomirljivim tonom predložio sugovorniku, potpredsjedniku HDZ-a Andriji Hebrangu : “Idemo sjesti na ručak, pokušajmo razgovarati, vidjeti oko čega se možemo dogovoriti…”.
Famozni sastanak
Napetost u sobi dosegla je vrhunac. Premda je razgovoru prisustvovala samo predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor, zahvaljujući Hebrangovim i Šeksovim bliskim suradnicima, ipak se saznalo za nekoliko važnih detalja s tog sada već famoznog sastanka. Prema interpretacijama HDZ-ovaca bliskih Andriji Hebrangu, Šeksova ruka je dugo, čak predugo ostala u zraku. Tek nakon uočljivog oklijevanja, Hebrang se na kraju ipak rukovao sa Šeksom, ali nije odgovorio na pitanje pristaje li na ručak u četiri oka. Prema Šeksovom i Hebrangovom raspoloženju, ali i prema govoru tijela, bilo je, tvrde, očito da niti jedan od uzroka njihovih svađa i sporova nije otklonjen.
U to su se, ubrzo poslije njihova sastanka, mogli uvjeriti i ostali njihovi stranački kolege. Članovi vodstva HDZ-a skloni Andriji Hebrangu drže da je upravo on izašao sa sastanka ne samo ojačan, nego i kao pobjednik. Šeks je, naime, prema njihovu tumačenju, ipak bio taj koji je bio prinuđen ponuditi primirje, a Hebrang taj prijedlog nije prihvatio.
Da doista nije došlo do pomaka u odnosima dvojice utemeljitelja HDZ-a potvrđuje intervju koji je ovih dana dao Vladimir Šeks, u kojemu se žestoko oborio na Hebranga, optuživši ga za manipuliranje i objede. To je bila još jedna potvrda onoga što se naslućivalo: mirovna misija predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor, koja je namjeravala osigurati kakav, takav snošljivi odnos između dva HDZ-ova veterana, jednostavno je propala.
Zbog toga u vrhu HDZ-a sve više prevladava uvjerenje kako se prava bitka za mjesto prvog čovjeka u HDZ-u ne vodi između šestorice sadašnjih predsjedničkih kandidata, nego se borba za vlast u najvećoj oporbenoj stranci vodi zapravo između Vladimira Šeksa i Andrije Hebranga, dvojice posljednjih HDZ-ovih političkih faraona. S obzirom na to da su svi ostali HDZ-ovi velikani pomrli ili su izvan aktivne politike, njima se ukazala prilika da napokon sami, iz drugog plana, preuzmu u svoje ruke upravljanje strankom.
Obojica su svjesni da njihova kandidatura za predsjednika HDZ-a ne dolazi u obzir, ne samo zbog njihova negativnog javnog imagea, nego i zbog toga jer stranačko članstvo i javnost žele na čelu stranke mlađa lica. Stoga Šeks i Hebrang žele ostvariti dominantan utjecaj preko svojih kandidata za predsjednika HDZ-a.
Dok Vladimir Šeks pokušava sačuvati svoju do sada neupitnu poziciju drugog čovjeka stranke, a zapravo stvarnog vladara HDZ-a, dotle Andrija Hebrang pokušava svrgnuti Šeksa i zauzeti njegovo mjesto. No, kako Šeksu nije ni na kraj pameti prepustiti Hebrangu svoju poziciju, u HDZ-u se zametnuo boj kakvog nije bilo od sukoba Ive Sanadera i Ivića Pašalića.
To je ujedno i razlog zašto je okršaj između te dvojice toliko brutalan: ne radi se samo o bici za Tuđmanovo i Sanaderovo naslijeđe, već i o goloj borbi za politički opstanak. Naime, onaj tko bude poražen u tom ratu, nema više što tražiti u HDZ-u.
Premda se prava bitka još nije zapodjenula, za sada je Andrija Hebrang, prema ocjenama više visokih dužnosnika HDZ-a, u određenoj prednosti. Ponajprije zbog toga što je već neko vrijeme u ozbiljnoj političkoj ofenzivi, dok je Šeks prisiljen braniti se od napada Hebranga, ali i ostalih predsjedničkih kandidata. Nakon što je, naime, Šeks u Jutarnjem listu najavio svoju potporu predsjedničkoj kandidaturi Jadranke Kosor, zatraživši pritom da ona bude službeni kandidat vodstva HDZ-a, ostali kandidati taj su njegov istup ocijenili kao izravan udar na njihove ambicije.
Preostalim članovima vodstva HDZ-a Šeks je, pak, stao na žulj izjavivši kako je od osnivanja stranke on bio taj koji je postavio na funkciju predsjednika stranke Franju Tuđmana i Ivu Sanadera. Stoga su se protiv Šeksa urotili svi - od Darka Milinovića i Tomislava Karamarka, preko Ivana Domagoja Miloševića do Milana Kujundžića i Drage Prgometa te, dakako, svih onih koji ih podržavaju.
Nakon svega što se dogodilo, nije ni čudno što je do tada nedodirljiva pozicija Vladimira Šeksa sada ozbiljno uzdrmana.
Svi protiv Šeksa
Za razliku od Šeksa, Hebrang je do sada bio pošteđen unutarstranačkih napada. Osim, dakako, onih Vladimira Šeksa. Hebranga, osim Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa, nitko ne doživljava kao neku posebnu političku opasnost ili problem, a osim toga, uživa naklonost ili pak otvorenu potporu cijelog liječničkog lobija predsjedničkih kandidata te najmanje još jednog pretendenta na predsjedničku funkciju. U vrhu HDZ-a smatraju da je profesor Milan Kujundžić, ravnatelj KBC Dubrava, projektiran kao predsjednički kandidat u Hebrangovom političkom laboratoriju. U taboru Jadranke Kosor tvrde da je i profesor Drago Prgomet, predstojnik Klinike za otorinolaringologiju, kirurgiju glave i vrata u KBC Rebro, također Hebrangov pulen, ali da njegovo uključivanje u predsjedničku utrku nema za cilj pobjedu, već isključivo proširiti i ojačati skupinu kandidata koji će u svojim nastupima diskreditirati sadašnju predsjednicu stranke.