Kuna je funkcionirala kao jedna od najjačih vojnih poluga. Instrument za obranu i oslobađanje Hrvatske. Jer, bez stabilne monete nema ni dobro opremljene vojske - kaže Nikica Valentić sumirajući razloge uvođenja kune prije točno 20 godina, u vrijeme njegova premijerskog mandata. U povodu tog jubileja Hrvatska narodna banka krajem mjeseca priređuje veliku svečanost na kojoj će, uz ratnog premijera, govoriti i predstavnici aktualne vlasti, predsjednik Republike Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović. Na pozivnici stoji da je uvođenje kune predstavljalo najbolji dokaz hrvatskog državnog i monetarnog suvereniteta.
Odluka da se u dramatičnim vremenima rata, kada je trećina države bila pod okupacijom, izložena vanjskoj agresiji i unutarnoj pobuni, teritorijalno jedva spojena, s vojskom u tenisicama i rijekama izbjeglica, dakle odluka tadašnje vlasti da se u takvim uvjetima krene u radikalan ekonomski program bila je vrlo hrabra. Rušenjem pomahnitale inflacije stvoreni su uvjeti za kovanje vlastite stabilne nacionalne valute. Valentić priznaje da je za uvođenje kune bilo koliko ekonomsko-financijskih toliko i političko-emotivnih razloga. S distance od dva desetljeća opasnost ondašnjeg inflacijskog stampeda, koji je Hrvatskoj prijetio argentinskim slomom, kao da se zaboravlja. Sve češće se stabilnost kune proglašava jednim od bitnih uzroka sadašnjeg ekonomskog potonuća Hrvatske.
Je li stabilna kuna istočni grijeh vaše Vlade? Kritičari danas tvrde da ste - svaka čast! - srezali inflaciju, ali ste i ubili proizvodnju.
- Glavni je zadatak naše Vlade bila ekonomska stabilnost zemlje: kako naoružati 250 tisuća vojnika, prehraniti više od 600 tisuća izbjeglica, izbjeći ratnu ekonomiju i točkice te ne pasti u dužničko ropstvo, što također smatram gubitkom suvereniteta. Rezanje inflacije, koja je na početku mog mandata imala mjesečni rast od gotovo 40 posto, bilo je prva faza našeg ekonomskog programa. Drugi je korak trebalo biti restrukturiranje. Treći, provođenje gospodarskog programa s predviđenim rastom BDP-a od 5 do 6 posto.
Gdje se taj plan nasukao?
- Izostale su strukturne reforme. Neke smo bili započeli, no taj proces nije nastavljen. Moram braniti kolege koji su došli nakon mene, ali reforme su pale u drugi plan jer za njih više nije bilo političke podrške. Tako je nerestrukturiranost javnog sektora, s jedne strane, uz sve veći rast zaduživanja, s druge strane, ostala ključni problem Hrvatske sve do današnjeg dana. Oni koji probleme vide u stabilnoj kuni, ne govore što je alternativa. Devalvacija ili tiskanje novca ni u vrijeme moje Vlade, ni danas nisu pametan izbor. U zemljama koje su zadužene u inozemnoj valuti ne mogu ni biti. Jer, svako klizanje kune automatski povećava ionako nepodnošljivo visok inozemni dug. Ni odluka o ukidanju devizne klauzule, što sada neki sindikati gorljivo zagovaraju, realno nije moguća. Hrvatska nije u poziciji da o tome može suvereno odlučivati.
Bivši guverner Marko Škreb u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu tvrdi da je u Hrvatskoj ključno pitanje restrukturiranje državne blagajne, odnosno prevelika potrošnja države. Vi ste na to upozoravali prije 20 godina. Neposredno nakon što ste na dan oslobođenja Knina podnijeli ostavku predsjednika Tuđmana posebnim pismom upozoravate na opasnost od nekontroliranog proračunskog trošenja i stvaranja velikog deficita. Hrvatski je dug u to vrijeme iznosio oko tri milijarde eura, danas je dvadesetak puta veći. Iz današnje perspektive ti alarmi djeluju kao zloguko proročanstvo?
- Moja je Vlada praktično ostavila zemlju bez duga, sa svim bankama i energetskim tvrtkama, javnim i turističkim poduzećima u hrvatskom vlasništvu. Bitka za Inu bila je kao bitka za Normandiju. Smatrao sam svojom dužnošću suprotstaviti se tendencijama sijanja iluzija o stvaranju bogate Hrvatske na temelju tiskanja novca i inozemnog zaduživanja. Inzistirao sam da se može potrošiti samo onoliko koliko se ima. Uvjeren sam da se na deficitu ne može graditi perspektivu. Niti na nestabilnosti modernu tržišnu ekonomiju. Sve što sam govorio prije 20 godina stoji i danas. Problemi su isti, samo su sada podignuti na mnogo višu razinu. Država je dramatično prezadužena, nekonkurentna, bez elementarnog političkog jedinstva koje je uvjet bilo kakve produktivne promjene. Zato je i terapija vrlo slična: budžet se ne smije povećavati nego ga valja smanjivati. Zaduživanje obuzdati, troškove rezati, investicije i proizvodnju potaknuti.
Čini se kao kvadratura kruga! U hrvatskoj se javnosti u zadnje vrijeme vode sporovi o tome može li se željeni ekonomski oporavak postići štednjom i rezovima ili je rješenje u trošenju bez kojeg nema proizvodnje?
- Paralelno. S jedne strane štednja i rezanje, s druge strane poticanje investicija. Državni se sektor mora racionalizirati, privatno poduzetništvo pomagati i stimulirati. Baziranje rasta na državnim investicijama nije rješenje. Jer, državne investicije samo povećavaju dug države.
Novi ministar financija Boris Lalovac glavni problem naše preduge recesije vidi u strašno velikim, u nekretninskom biznisu imobiliziranim, sredstvima. Bavite se poslovima s nekretninama četrdesetak godina. Je li to zaista osnovni problem ekonomskog posrtanja Hrvatske?
- Samo jedan od desetak ključnih problema. Zato ni formiranje nekretninskog fonda, što ministar predlaže, neće riješiti ništa bitno. Da ne bude zabune, smatram to dobrom mjerom, ali u paketu s drugim reformama koje treba pokrenuti. Sama za sebe ništa ne znači. Daleko je važnije urediti mirovinski i zdravstveni sustav, reformirati državnu upravu i teritorijalni ustroj Hrvatske, restrukturirati javna poduzeća…
Nije li ministrovo fokusiranje na nekretninski biznis pokušaj da se opet izbjegne problematiziranje prekomjerne potrošnje države?
- Nije uopće sporno da je nekretninski balon napuhan i da su mnogi, uključujući i mene, u taj biznis ušli bez dovoljno opreza i kritičnosti. Ministar je detektirao jedan od problema, ali on je dio ukupne politike prekomjerne potrošnje, na svim frontovima, zbog koje smo postali ekonomski neuspješna zemlja.
Da ste danas u Banskim dvorima, što biste učinili?
- Rezao bih javnu potrošnju i svim silama stvarao poticajnu investicijsku klimu.
Što biste rezali? Lani ste aktualnom premijeru Zoranu Milanoviću sugerirali da odlučno sreže troškove države od pet do deset posto.
- Pet posto je minimum. U dvije godine dva puta po pet posto.
Ali stvari su u međuvremenu rezane. Srezana je potrošnja stanovništva, osušio se realni sektor, jedino gdje škare nisu radile je država?
- Moraju se rezati i državni troškovi. Među ostalim i smanjenjem broja zaposlenih, kao i smanjenjem mase plaća. Nužno je racionaliziranje i reduciranje javnog sektora. Zatim mirovinska i zdravstvena reforma. Uključujući i ukidanje prava stečenih nezakonitim i nemoralnim radnjama. Procjenjuje se da je oko 30 posto nezakonitih ili poluzakonito stečenih invalidskih mirovina. No, za reviziju nitko nema političke snage ni odvažnosti. Premda je situacija ekonomski neodrživa. Nastavi li se ovako, mirovinski će se fond slomiti.
(...)