Najveći dio života proveo sam mjereći udaljenost između američkog sna i američke realnosti, a za mnoge je ta udaljenost danas veća i bolnija nego ikad prije”. Tom je rečenicom u intervjuu Guardianu 2009. godine Springsteen najavio album “Working on a Dream”, tada shvaćen i kao pozivnicu da se usred ekonomske krize, ali s omiljenim Obamom u Bijeloj kući umjesto omraženog Busha počinje graditi neki novi američki san.
Zanimljivo, istu rečenicu ponovio je i na nedavno održanoj press konferenciji u Parizu, a u povodu objavljivanja novog albuma “Wrecking Ball” koji je uputnije shvatiti kao Springsteenov obračun sa suvremenim kapitalizmom nego kao još jednu pozivnicu za restauraciju urušenog američkog sna. Spomenutu rečenicu Springsteen je nadogradio sljedećim riječima: “Ono što je učinjeno našoj zemlji bilo je pogrešno, nepatriotski i neamerički, a oni koji su to učinili za to nisu platili račun. U temeljima moje najbolje glazbe je patriotizam, ali to je kritički, propitkujući i često ljutiti patriotizam”.
Vjerojatno bi te Springsteenove izjave potpisao i bilo koji prosječni stanovnik Hrvatske, suočen s onime što čak i jedan od republikanskih kandidata za američkog predsjednika, Newt Gingrich, naziva “strvinarskim kapitalizmom”, a kojeg je unatoč silnim političkim razlikama između njih dvojice Springsteen našao shodno za cititrati na pariškoj presici. Springsteen, naime, smatra da se suvremeni kapitalizam do te mjere povampirio da protiv njega “jamra” i bivši američki demokratski potpredsjednik Al Gore koji je nedavno izjavio da je “ovakav suvremeni kapitalizam neodrživ”, ali i okorjeli republikanski desničar Newt Gingrich.
Slični tonovi prevladavaju ne samo u izjavama s pariške presice nego i u pjesmama na 17. studijskom albumu Brucea Springsteena koji je potkraj prošle godine njegov dugogodišnji menadžer Jon Landau nazvao “politički najžešćim Springsteenovim iskazom”. Landau nije lagao ili prenapuhao dojam koji nove Springsteenove pjesme ostavljaju na slušatelja.
Već je prvi singl “We Take Care of Our Own”, ujedno prva pjesma na novome albumu, dao do znanja da Springsteen poziva na obnovu one zdrave ljudske solidarnosti kakva nam nasušno nedostaje, posebice odozgo prema dolje, odnosno s vrha vlasti i kapitala prema dolje, prema onima koji pokušavaju preživjeti od svoga rada. Tako ju je protumačio i Obamin tim pa je “We Take Care of Our Own” već uzeta kao jedna od pjesama za kampanju kojom će Obama pokušati osvojiti drugi predsjednički mandat. Springsteen ne rogobori protiv takvog raspleta događaja, ipak je snažno podupro Obaminu prvu kampanju, no čini se kako Obama odlukom da koristi “We Take Care of Our Own” čini pogrešku donekle sličnu onoj koju je počinio Reagan kad je polovicom 80-ih, unatoč protivljenju Springsteena, koristio “Born in the U.S.A.” u svojoj kampanji. Naime, Springsteen je sada ponovo učinio sličan “trik”. Iza uznositog, stadionski moćnog refrena i stihova “gdje god se vijori naša zastava, mi se brinemo za svoje” stoji i ona slika Amerike u kojoj “nema rada koji bi oslobodio duh”, “nema pomoći”, “konjica ostaje doma”, a građanin uporno kuca na “vrata iza kojih je dobro čuvani tron” politike i kapitala, bešćutnih čak i na tragedije poput uragana Katrina. “Veliko obećanje je prekršeno. Nema Sjedinjenih Američkih Država ako kažete da se neki ljudi ne mogu ukrcati na vlak. Postoji točka na kojoj se društvo raspada”, pojasnio je u Parizu Springsteen koji unatoč svom osobnom bogatstvu i dalje precizno detektira najveće probleme današnjice poput gubitka povjerenja u politički i ekonomski sustav te suosjeća s patnjama, strahovima i poniženjima običnog čovjeka.
“Easy Money”, u kojoj neimenovani junak kreće u grad s revolverom kako bi došao do lake zarade, nije osuda. Tom jadniku, ako želi preživjeti, ne preostaje drugi izbor. “Kad se moj svijet ruši, a debeli mačori misle da je to smiješno, krećem u grad u potragu za lakom zaradom”, pjeva Springsteen i priziva duh Jessieja Jamesa koji je ostao upamćen ne kao drumski razbojnik i pljačkaš vlaka nego kao čovjek koji se borio za svoja prava i egzistenciju koju je uništila glomazna i bešćutna korporacija. Na sličan način na svom prošlogodišnjem albumu “Pull Up Some Dust and Sit Down” pjevao je i Ry Cooder, prizivajući duh zakona Divljega zapada i Jessieja Jamesa da se obračuna s bagrom s Wall Streeta.
“Shackled and Drown”, “Jack of all Trades”, “Death to My Hometown” i “This Depression” tipične su springsteenovske protestne pjesme, odnosno ode poštenom radu i dignitetu radnika “koji je sve mršaviji, dok su bankari sve deblji”, smrti gradova razorenih ne ratom i vojskama nego pljačkama mešetara koji su “pod krinkom mraka uništili naše tvornice i naše domove”. Očito je i američka priča sve više nalik hrvatskoj tranzicijskoj otimačini u kojoj je manjina - danas pretvorena u političke moćnike, bankare, menadžere, krupne kapitaliste i velike trgovce - opljačkala našu imovinu, uništila proizvodnju, radnike, seljake i penzionere. U depresiji nam ostaje samo ljubav i tvoje srce, draga, poruka je Springsteena koji je u Parizu rekao i da je “nezaposlenost razorna sila”. Zna, kaže, to i iz vlastitog iskustva, kad je u njegovu djetinjstvu otac ostao bez posla, što ga je devastiralo, a dom u kojem je majka postala ona koja “donosi kruh na stol” bio pretvoren u “minsko polje”.