Kada britanski premijer Gordon Brown idući tjedan od kraljice zatraži da se raspišu izbori, u Britaniji će početi mjesec dana predizborne kampanje, najneizvjesnije u više desetljeća. Prvi put od sredine 70-ih očekuje se da ni jedna stranka neće dobiti apsolutnu većinu, što je za Britaniju toliko neobična situacija da za nju ni ne postoji jasna procedura. Birokracija ovih dana pokušava postaviti nova pravila, a britanski mediji pišu da je jedno od rješenja da, čak i ako bude imao nekoliko zastupnika manje od konzervativaca, Brown ostane premijer još tri tjedna. Njegov ministar financija Alistair Darling mogao bi ostati na čelu ministarstva čak ako i ne uspije ući u parlament, sve kako bi se izbjegao udar na funtu. Britanija je u teškoj ekonomskoj situaciji i najmanje joj treba obezglavljena ekonomija.
Veliki gaf konzervativnih
- Britanija se nalazi pred vrlo teškim razdobljem, u kojem se drastično mora smanjiti ogroman, najveći proračunski deficit u povijesti te zemlje. I to se mora smanjiti rapidno jer će inače izgubiti međunarodni kreditni rejting, a posuđivanje novca postat će skuplje. Ako međunarodna tržišta Britaniji uskrate mogućnost posuđivanja ili joj dopuste posuđivanje samo uz ogromne kamate, to će usporiti ekonomski oporavak. Prema tome, potrebno je drastično smanjenje javne potrošnje, i to u idućih nekoliko godina, ali sad su izbori - kaže politički analitičar Krsto Cviić.
Još prije samo nekoliko mjeseci, činilo se sasvim izvjesnim da će konzervativci premoćno pobijediti, a David Cameron postati novi premijer. U anketama su imali više od 20 posto prednosti pred laburistima, a sam Brown bio je nepopularniji i od svoje stranke. No, konzervativci su potom napravili prvi veliki gaf: najavili su da će proračunski deficit rezati beskompromisno. Kada su ankete počele pokazivati da se biračima to ne sviđa, počeli su reterirati. A zbog tog popuštanja, popularnost im je pala još više.
Razlozi za optimizam
A onda su u siječnju brojke pokazale da je Britanija izašla iz recesije, da je u posljednjem kvartalu 2009. ekonomija rasla 0,1 posto, da je nezaposlenost manja nego što se očekivalo, a deficit ipak 10 milijardi funti manji. Iako su mnogo mislili da to biračima neće biti dovoljno, nacija je jedva dočekala razlog za optimizam, a laburisti su slavodobitno počeli tvrditi da su čitavo vrijeme bili u pravu kada su u ekonomiju upumpavali 20 milijardi funti, čemu su se konzervativci protivili. Razlika između dvije stranke pala je na nekoliko postotaka.
Sada se očekuje da će ekonomija nastaviti dominirati kampanjom, a da će se glavna bitka voditi oko toga gdje i kome odrezati. Laburisti tvrde da rezove treba odgoditi barem za godinu dana, u suprotnome bi se Britaniji mogla dogoditi ponovna, “dvostruka” recesija, čija krivulja ima oblik slova W, ali još nisu rekli gdje bi rezali nakon toga. Svoj plan nisu još iznijeli ni konzervativci, s time da njihov kandidat za ministra financija, George Osborne, ni biračima ni biznisu ne ulijeva povjerenje - kada se pita glavne ekonomiste u Cityju, on im je tek četvrti izbor, iza konzervativnog ministra u sjeni zaduženog za biznis Kena Clarkea, liberala Vincea Cablea i laburista Alistaira Darlinga.
- Onaj tko izađe s idejom apsolutno drastičnih rezova, odnosno beskompromisno krene u borbu za smanjenje tog deficita, taj će morati reći kako će to učiniti. Tko će biti taj koji će snositi teret? Znači, veći dio pučanstva morat će se suočiti s mogućnošću da bude otpuštanja, da bude zatvaranja knjižnica, bazena, dječjih vrtića, kazališta. Poznato je da će se to morati dogoditi. Ali koja će to stranka sada izaći s tom platformom? - kaže Cviić.
Michael Crick, urednik za politiku BBC-jevog magazina Nightline, koji kao i Cviić vjeruje da će Cameron na kraju ipak pobijediti, kaže da konzervativci dosad nisu uspjeli uvjeriti birače da bi za ekonomiju bilo bolje da su oni na vlasti.
Jak vođa, slaba stranka
- Oni tek moraju jasno pokazati da bi njihove mjere bile poboljšanje u odnosu na ono što su učinili laburisti. Također, moraju pokazati da se Konzervativna stranka modernizirala ili promijenila. Cameron jest vrlo popularan, ali njegova stranka nije. Nju i dalje prati imidž da je stranka posebnih interesa, ljudi koji su moćni i bogati - kaže Crick.
Blamaža s kartama
Uistinu, Cameron, konzervativac novog kova koji podupire gay prava, na posao ide biciklom i djeci mijenja pelene - a toga će biti još više jer on i supruga očekuju novu bebu - na ovim bi izborima konačno trebao vidjeti plodove svog pokušaja da konzervativce preobrazi u modernu stranku, za koju može glasati i netko tko nije bogataš ili ostarjeli aristokrat.
U toj je preobrazbi u velikoj mjeri uspio. Stranka u parlamentu trenutačno ima 18 žena, a dobije li većinu, u novom parlamentu će ih imati više od 60. Najmanje 10 toryjevskih zastupnika bit će pripadnici manjina. U stranci koja do 2001. u svojim redovima nije imala homoseksualaca, sada se šale da će im uskoro trebati kvote za heteroseksualce - u novom parlamentu moglo bi biti više gay zastupnika iz konzervativne nego iz laburističke i liberalnodemokratske stranke.
No, promjena je ipak samo djelomična jer tradicionalno krilo stranke ne želi promjene. Jacob Rees-Mogg, 40-godišnjak koji je jednom u kampanju poveo i svoju bivšu guvernantu, Cameronov plan da među kandidate stavi više žena i pripadnika manjina, javno je kritizirao kao pobjedu “nasađenih biljki” nad “intelektualno sposobnim ljudima”. Sir Nicholas Winterton osramotio je konzervativce kada je nedavno pokušao objasniti zašto bi porezni obveznici zastupnicima trebali plaćati karte za vlak za prvi razred.
Bitka na margini
- Oni su posve drugačija vrsta ljudi. Tamo je puno djece, buke, aktivnosti. Volim imati svoj mir kada putujem - rekao je Sir Nicholas.
Upravo takve gafove pokušat će iskoristiti laburisti, koji Camerona žele prikazati kao prebogatog aristokrata koji je pohađao najelitnije britanske škole, i koji zapravo ne zna ništa o stvarnom životu.
- Gledajte, ako poanta idućih izbora bude ‘ajmo ne imati posh premijera’, mislim, onda ne mogu pobijediti - rekao je Cameron nedavno u intervjuu.
No, bitka za pobjedu vodit će se tzv. marginalnim izbornim jedinicama - onima u kojima je “margina” između dviju stranaka mala. Tu će se boriti bitka za svaki glas, vjerojatno izravnoj komunikaciji s biračima, u kojoj je, smatra se, Cameron mnogo bolji od Browna.
Laburisti su stoga u kampanju vratili Tonyja Blaira, iako je riječ o riziku: iako je bivši premijer sjajan u vođenju kampanja, u velikom dijelu biračkog tijela iznimno je nepopularan. U Brownovom su timu otprije ljudi koji su vodili kampanje za Blaira, prije svega, njegova spin doktor Alastair Campbell.
Viseći parlament
Pitanje je ipak hoće li im i to biti dovoljno za pobjedu, koju bi s obzirom na ankete od prije nekoliko mjeseci, za laburiste značila već i relativna većina. No, za konzervativce će sve manje od apsolutne većine značiti poraz, a za to bi morali dobiti 116 zastupnika više nego što imaju sada, odnosno preoteti laburistima pobjedu u istom broju izbornih jedinica.
Sve manje od toga vodi u situaciju koju Britanci nazivaju “hung parliament”, parlament koji “visi” ni na nebu ni na zemlji, razapet između dvije stranke od kojih ni jedna ne može sama sastaviti vladu. Takva situacija nije neobična u drugim zemljama, pa ni kod nas, ali za Britance je to golemi tabu, posebno u situaciji kada su u ekonomiji nužni brzi i bolni rezovi, koje može provesti samo jaka vlada, a ne ona koja će se natezati s koalicijskim partnerima.
Stranka prevage
- Liberalni demokrati vjerojatno će odlučivati tko će na kraju formirati vladu. Bit će to teško za njih jer aktivni članovi bi radije stali na stranu laburista, ali mnogi njihovi glasači preferiraju Camerona. No, teško da će to biti formalna koalicija, vjerojatnije je da će oni podupirati manjinsku vladu od jednog glasanja do drugog - kaže Crick.
Ako pak ni takvog dogovora ne bude, Britanija bi mogla biti prisiljena na nove izbore, što bi ekonomiju moglo baciti u novi ponor. Mediji stoga ovaj tjedan pišu da se razmatra mogućnost čak i da kraljica blokira nove izbore te da Brown ostane u Downing Streetu dok netko ne uspije skupiti većinu ili dok sam ne da ostavku.
Cviić kaže kako ipak vjeruje da do takvog apokaliptičnog scenarija neće doići.
- Mislim da će u tim marginalnim jedinicama konzervativci ipak uspjeti, da će doći do zadnjeg zamaha, da će ljudi na kraju reći, pa ne možemo imati opet pet godina Browna i laburiste. Ljudi ipak žele promjenu. Poslije toliko godina laburističke vlasti, mnogi osjećaju da je došlo vrijeme - kaže Cviić.