Tko je Teodor Celakoski?
- Deset godina radim na civilnoj, neovisnoj i kulturnoj sceni i jedan sam od voditelja Kulturnog centra Mama. Po zanimanju sam stručni suradnik za kazalište, film i televiziju. Moj je posao povezivanje ljudi, ideja i sredstava u konkretne kulturne i akcijske projekte i platforme. U posljednjih pet godina za različite kulturne programe osigurao sam više od milijun eura iz međunarodnih izvora kao što su Europska komisija, Europska kulturna fundacija i Njemačka fundacija za kulturu.
Kako ste se i zašto uključili u incijativu Pravo na grad?
- Uključio sam se jer sam imao potrebu za protestom protiv uništavanja i otimanja glavnih razvojnih resursa grada. Jedan sam od inicijatora i trenutni sam koordinator, a time se bavim povremeno i volonterski.
Kako se financirate?
- Prije svega od donacija građana. Na posljednjem smo prosvjedu prikupili 9700 kuna. Dio novca dolazi od projekata za demokratizaciju i razvoj društva. Nemamo velike troškove jer je sav ljudski rad volonterski.
Dakle, i drveni trojanski konj s prosvjeda. Što on predstavlja?
- Da, njega je za potrebe prosvjeda sastavio tim aktivista. Unutar zagrebačke prostorne politike projekt ‘Cvjetni’ simbolizira trojanskog konja koji će omogućiti slične projekte ekstremne eksploatacije centra grada kao poligona divljanja krupnog kapitala. Na drugoj razini on predstavlja gradonačelnika Bandića kao nositelja klijentelitičke sprege, krupnog kapitala ne baš jasnog porijekla i političkih struktura.
Imate li kakvih dokaza za te svoje tvrdnje?
- Riječ je o pogodovanju kroz izmjene GUP-a kojima je Bandić omogućio svom prijatelju Horvatinčiću početak realizacije projekta koji od samog početka nije imao proceduralne i zakonske uvjete za izvedbu. Cijeli je projekt amenovala ministrica Dropulić jer nije reagirala na prijave Urbanističkoj inspekciji.
Gdje ste bili u noći kada je razbijen trojanski konj i kad su uklonjeni kontejneri?
- Te noći bio sam u dežurstvu jer smo predvidjeli da će nakon uspješnog prosvjeda policija htjeti iskoristiti našu moguću nepažnju i zamor.
Znači, dežurali ste nad svojim komunalnim prekršajem. Što ste drugo očekivali?
- Potpuno je pretjerana reakcija interventnom policijom radi komunalnog prekršaja. Mi smo samo čuvali prostor od početka nelegalnih radova s obzirom na to da nije riješena žalba stanara koji su tražili poništenje rješenja o zauzimanju javne površine od strane investitora.
Što je tu, po vašem mišljenju, javni interes koji branite?
- U projektu koji se sada pokušava realizirati više nema ključnog elementa po kojem je proglašen javni interes, a to je prolaz između Cvjetnog i Gundulićeve. Sada imamo samo beskoristan zavoj od Cvjetnog do Varšavske. Mi smatramo da je uzimanje javne površine, pješačke zone za kopanje rupe za garažu, presedan koji nitko do sada u Zagrebu nije dobio. Taj bi presedan mogao dovesti do toga da nam cijeli grad bude prekopan rupama za privatne potrebe i interese.
Koji su sada vaši zahtjevi?
- Prvi je zaustavljanje kopanja i krađe javnog dobra. Drugi je vraćanje na snagu odredbi starog GUP-a koji to onemogućuje. I treće, da se promijeni ukupna prostorna politika Grada Zagreba, a ne da se pogoduje krupnim igračima. Također tražimo tematsku sjednicu Gradske skupštine te pokretanje javne rasprave. Tražimo i osnivanje savjeta za prostorni razvoj u kojem bi bili prestavnici neovisne struke, akademskih institucija i građanskih incijativa.
Što ćete učiniti ako se to ne dogodi?
- Jedno je sigurno: Varšavsku ne damo! Nastavljamo skupljanje javne podrške za građanski neposluh i ulazimo u fazu masovnog organiziranja građana kroz skupinu ‘Živi zid za Varšavsku’.
Pozivam građane da nam se pridruže na našem sajtu www.nedamovarsavsku.net .