ZAGREB - Povijest CIA-e obilježili su “kratkotrajni uspjesi i dugotrajni promašaji”, tvrdi Tim Weiner, novinar New York Timesa i dobitnik Pulitzera, čija je knjiga “Naslijeđe pepela: Povijest CIA-e” nedavno prevedena na hrvatski. Knjiga prati povijest CIA-e od njezina nastajanja te pokušava proniknuti kako najmoćnija sila na svijetu u 60 godina nije uspjela stvoriti prvorazrednu špijunsku agenciju.
Weiner, koji je razgovarao s dvije tisuće obavještajaca, vojnika i diplomata, 300 bivših djelatnika CIA-e, deset bivših direktora Središnje obavještajne agencije te pregledao 50.000 dokumenata CIA-e, Bijele kuće i State Departmenta, tvrdi da je CIA, čija je glavna misija bilo prikupljanje informacija, većinu svoje povijesti tapkala u mraku. No, zato se upuštala u promašene misije mijenjanja povijesti i rušenja režima po Srednjoj Americi i drugdje u svijetu.
Weiner CIA-u proučava još od 80-ih, kada je za članke o tajnom financiranju Središnje obavještajne agencije i Pentagona i CIA-e osvojio Pulitzera.
Za Jutarnji je o povijesti CIA-e, ali i njezinoj ulozi u otkrivanju Osame bin Ladena govorio telefonom i e-mailom, između pisanja nove knjige - “Enemies” - ovaj put o povijesti FBI-a.
Filmska komedija
U knjizi kažete da povijest CIA-e više sliči komediji nego špijunskom filmu, no jeste li se predomislili nakon što je ta agencija uspjela locirati Osamu bin Ladena?
- Osamu bin Ladena ubili su mornarički komandosi, a CIA je tu imala sekundarnu ulogu potpore. A ipak, to će nezasluženo ostati zabilježeno kao pobjeda američke obavještajne zajednice.
Pitanje je ipak hoće li to promijeniti tijek povijesti ili budućnost terorizma i borbe protiv terorizma. Događaji proteklih nekoliko mjeseci u arapskom svijetu pokazuju da su doktrine al-Qa’ide sve irelevantnije generaciji muškaraca i žena koji slobodu i demokraciju žele mnogo više nego osvetu za ono što su križari činili u prošlom mileniju.
Što mislite o tvrdnjama da su se CIA-ine posebne tehnike ispitivanja, odnosno mučenje, pokazale korisnima u ovoj operaciji?
- Velik dio uspjeha ove misije, posebice praćenje kurira do Bin Ladenova skrovišta, bio je rezultat dobrog starog detektivskog rada. Moguće je da je jedan dio slagalice o kurirovu identitetu dobiven nasilnim ispitivanjem. Ali ništa ne opravdava korištenje mučenja.
Mučenje nije pouzdan način ispitivanja jer će osoba koju se muči reći bilo što da bol i strah od smrti prestanu. Mučenje je nehumano i Sjedinjene Države su ga se odrekle. No, njegova upotreba ostaje kao mrlja na časti nacije, njezinih vojnika i njezinih špijuna.
Zašto CIA deset godina nije uspjela pronaći Bin Ladena?
- SAD-u je trebalo deset godina da pronađe Bin Ladena jer je CIA imala vrlo malo špijuna u Afganistanu i Pakistanu na koje se mogla osloniti. Kao i ostale od 16 američkih obavještajnih službi, CIA ima vrlo malo ljudi koji znaju strane jezike i uvelike se oslanja na elektroničko prisluškivanje, špijunske satelite te drugu visoku tehnologiju.
Ali Bin Laden se u Abbottabadu ‘isključio s mreže’, nije koristio satelitske telefone i internet. Dobar obavještajni rad ovisi o špijunima koji mogu raditi i u mjestima bez lijepih hotela. A jednostavno ih je premalo radilo za CIA-u.
Mislite li da se potraga mogla voditi i bolje?
- Trebalo je tisuće i tisuće američkih špijuna i vojnika da ga pronađu. Ali, problem je nastao kada su ga u prosincu 2001. izgubili u Tora Bori. Jednom kada je bio u Pakistanu, taj je posao uistinu zahtijevao punu suradnju pakistanskih službi, a toga nije bilo.
Gubitak dominacije
Intervjuirali ste deset direktora središnje obavještajne službe i stotine CIA-inih veterana. Kako su vam se činili, kakve ljude zapošljava CIA?
- Tijekom ratova u Koreji i Vijetnamu u CIA-i su uspijevali vojni veterani. Nakon Vijetnama, došlo je vrijeme postdiplomaca u opskurnim područjima, kandidata za titule poput doktora filozofije. Danas su ponovno uspješni CIA-ini časnici češće vojni veterani s iskustvom ratova iz Iraka i Afganistana.
To će tako biti cijelu generaciju. Jer CIA je sada drugorazredna služba za potporu Pentagonovih protuterorističkih operacija. Ali, i ako naša nacija ikad ponovno bude u mirnodopskom razdoblju, Agencija će vjerojatno ostati u toj poziciji. Direktor CIA-e nikad više neće imati toliku moć kao što je imao u danima prije 11. rujna 2001. godine. Agencija je degradirana unutar američkih vlasti prije šest godina, nakon šest desetljeća neprestanih neuspjeha.
Zašto se to dogodilo?
- Od 11. rujna CIA ima samo jednu misiju, borbu protiv terorizma. No, izgubila je svoj dominantan položaj među američkim obavještajnim službama nakon katastrofalnog fijaska s izvještajima o nepostojećem iračkom oružju za masovno uništenje.
Nakon toga Direktorat Središnje obavještajne službe je ukinut, a američka vlada rijetko ukida tako visoke funkcije. Direktor Središnje obavještajne službe više nije šef svih obavještajnih agencija, nego samo direktor CIA-e. A stvoren je novi položaj iznad njega, direktor nacionalnih obavještajnih službi. I tako je CIA zapravo postala podređena vojsci.
Smatrate da to nije dobro?
- Ne mislim da je to loše, ali to nije ono što je bila namjera američke vlade kada je osnivala CIA-u. CIA je u prvom redu stvorena da bi predsjedniku dala neovisnu analizu svih obavještajnih podataka kojima raspolaže vlada. To je vrlo važna misija koju CIA nikad nije, ili vrlo rijetko jest, uspješno izvršavala. Skupljanje i analiza informacija na koherentan način da bi se to predstavilo predsjedniku nikad nam nisu išli dobro.