Viseći na sigurnosnim užetima, odjeveni u svijetleće jakne na visini i do 60 metara, u snježnim uvjetima, prihvaćaju goleme dijelove metalnih konstrukcija koji im nikako ne smiju pasti i slažu ih. Metalne dijelove preuzimaju s helikoptera koji se, dok je u letu, stabilno za istovar može održati tek pokoju minutu, pa moraju biti i brzi. Sa sobom su ponijeli i eksploziv koji se pakira u specijalnu vrećicu gdje detonacijom spaja dva kraja strujnog vodiča. Povezali su u predstečajnoj nagodbi, dok im je budućnost tog posla visjela o koncu, dva norveška fjorda strujom, ponore širine 2,8 i 2,2 kilometra od Sime do Samnagera, i za taj pothvat dobili sve pohvale naručitelja. Posebno su ih Norvežani pohvalili, priča direktor Dalekovoda Goran Brajdić, zato što je 150 radnika s Balkana došlo u mjesto sa 20 tisuća stanovnika odsječeno od svijeta i obavilo sav posao bez ijednog incidenta ili prijave osjetljivih Norvežana.
Križni put
Riječ je o monterima Dalekovoda, kompanije čiji inženjeri projektiraju, radnici proizvode, a monteri sklapaju dalekovode i koja je u proteklih godinu i pol prošla križni put. Prvo ih je pritisnuo dramatičan pad prihoda, potom krediti koje više nisu mogli otplaćivati i na kraju sudska blokada dovršetka predstečajne nagodbe. Ona je ovaj tjedan na sudu ipak prihvaćena i sada u Dalekovodu menadžment, budući vlasnici i 1500 zaposlenih broje dane u kojima se tko god želi još jednom može žaliti, a ne bude li žalbi, njihova nova prilika za poslovni život - u kojem će sljedećih 16 godina otplaćivati stare dugove - postat će pravomoćna za dva tjedna.
- Sve što je moglo poći krivo, pošlo je krivo, ali to bismo voljeli ostaviti iza nas - komentiraju Marko Makek, član Uprave fonda rizičnog kapitala Nexus, i Krešimir Ružđak, član menadžmenta fonda i direktor tvrtke Konsolidator u vlasništvu Nexusa i Zagreb montaže Vlade Čovića koja bi do kraja idućeg mjeseca dokapitalizacijom od 150 milijuna kuna trebala postati većinski vlasnik Dalekovoda s udjelom od 79 posto.
No, nije baš sve pošlo po zlu. Otkad je u srpnju sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić odlučio da će zastati s predstečajnom nagodbom tražeći od Ustavnog suda mišljenje o tome jesu li njezinim sklapanjem poštovani Ustav i zakon, u Dalekovodu su zavladale dvije vrste panike. Prvo, nitko nije mogao niti znao procijeniti koliko dugo takva komplikacija u hrvatskom pravosuđu može trajati, ni kako sve može završiti, a drugo, nisu mogli garantirati da će do dovršetka sudske sage oni uopće biti poslovno živi. Zbog sudske zavrzlame propustili su dva međunarodna natječaja. Nisu se mogli javiti jer nisu mogli sa sigurnošću reći da će postojati u trenutku kada bi posao koji dobiju trebali i odraditi.
Kada su u Nexusu već ozbiljno počeli revidirati opravdanost ulaganja na koje su se obvezali jer vrijeme je nagrizalo Dalekovodovu priliku, kompanija je pod vodstvom financijaša Gorana Brajdića u listopadu i prosincu uspjela sklopiti dva ugovora koja su umirila investitore.
S kosovskom tvrtkom KOSTT potpisali su ugovor za gradnju dalekovoda od Prištine do Tirane, vrijedan 30,7 milijuna eura, koji financira njemačka razvojna banka KfW iz Frankfurta. Projektirat će i isporučiti kompletnu opremu te sagraditi 90 kilometara 400-kilovoltnih dalekovoda od Prištine do granice s Albanijom u roku od dvije godine. Kredit za posao daje im Hrvatska banka za obnovu i razvoj.
Dobili su i posao u Ukrajini u kojoj imaju šest zaposlenika. Riječ je o 29,6 milijuna eura vrijednom poslu za državnu energetsku kompaniju Ukernergo na gradnji novih i postojećih dalekovoda, a sve s ciljem provedbe energetske strategije Ukrajine do 2030. godine.
- Ti su ih ugovori zapravo spasili jer smo na temelju njih mogli zaključiti da je kompanija, unatoč tome što je prošlo puno vremena, pokazala da ipak može ugovoriti poslove i u tim uvjetima te da financijski pokazatelji i dalje kažu da je naše ulaganje opravdano - pojašnjava Ružđak. U Nexusu ipak objašnjavaju da su spustili sve granice ciljane profitabilnosti pa kad jednom kao fond rizičnog kapitala budu izlazili iz vlasništva tvrtke ne očekuju povrat veći od 15 posto, iako je u prirodi njihova biznisa, zbog preuzimanja rizika spašavanja propalih poduzeća, uobičajeno traženje povrata i do 30 posto.
Nenadoknadiv gubitak
Priča o Dalekovodu - kompaniji čiji direktor Brajdić kaže da se takvu, ako bi kojim slučajem propala, iz temelja više nikad ne može izgraditi - možda je i najbolji primjer za širu priču o tome kako su se u dobrim ekonomskim godinama, u Hrvatskoj obilježenima političkom vlašću HDZ-a većinom pod vodstvom Ive Sanadera, sustavno uništavale temeljne vrijednosti kompanija koje su imale snagu upravo tada postati još veći igrači koje ni dubina ove recesije ne bi nužno dotukla.
Pod vodstvom Luke Miličića, višestruko nagrađivanog hrvatskog menadžera, Dalekovod je, umjesto u kompaniju koja svoju budućnost temelji na gradnji za svjetsko tržište onoga što najbolje zna raditi - dalekovoda kojima je premrežila bivšu Jugoslaviju i zbog kojih je 1949. godine i osnovana, izrasla u poduzeće koje je ostvarivalo dvije milijarde kuna prihoda, ali velikim dijelom na strujnim projektima hrvatskih autocesta, sportskih dvorana i sličnih sumnjivo preplaćivanih javnih projekata te, posebice, nekretninskih projekata u koje su hrlile sve kompanije.
Tako je Ingra pod vodstvom Igora Oppenheima, koja je lani u lipnju krenula u predstečajno nagađanje, kako kažu cinici, sagradivši Arenu Zagreb nekada velikoj kompaniji sagradila dostojan spomenik. I Dalekovod je sagradio svoj upustivši se 2010. godine u gradnju Sky Officea, jednog od dva velika tornja u zapadnom dijelu Zagreba. Drugi je u vlasništvu Zagreb Montaže, Dalekovodova budućeg suvlasnika. Bivši menadžment Dalekovoda zamislio je preseliti se u moderno zdanje, ali to se neće dogoditi.
- Mi nismo konzultanti da moramo svijetliti usred grada kako bi nam netko dao posao, mi proizvodimo dalekovode i oni su naše reference - kaže Goran Brajdić, Dalekovodov direktor koji je dogovorio prirodniji scenarij pa će se u Sky Office useliti Hrvatski telekom. Dalekovodov menadžment ostaje u prizemnicama na istoku Zagreba, u industrijskoj zoni.
(...)