Prosvjedima koji su u Bosni i Hercegovini počeli prije više od tjedan dana Europska je unija ostala zatečena. U zadnjih nekoliko godina Bruxelles je na nju pomalo zaboravio, zapostavio je, i to ponajprije zbog pozornosti usmjerene prema Kosovu i Srbiji, ali i zato što se u BiH nije događalo ništa važno. Bruxelles i države članice zadovoljile su se porukama tamošnjim političarima da “prevladaju politički grč” i usvoje reforme.
U međuvremenu, sve ostale države regije išle su naprijed u procesu približavanja EU, a BiH tapka na mjestu. Ipak, kako nije bilo dramatičnih situacija, BiH se u Bruxellesu kao tema rijetko probijala. Pitanje je bi li briselski birokrati stavili BiH na dnevni red, čak i nakon što su počeli prosvjedi, da na tome nisu inzistirale Hrvatska i Slovenija. U Bruxellesu je danas teško pronaći mnogo sugovornika koji dobro poznaju situaciju u BiH. Nova generacija političara u Europi zna da je tamo bio rat, da se lideri triju naroda i dalje ne mogu složiti, ali nije svjesna da je takva BiH zapravo međunarodni izum. Jedna od rijetkih osoba koja je dobro upućena u ta zbivanja je Doris Pack.
Ne samo zato što je trenutno izvjestiteljica za BiH u Europskom parlamentu, nego i zato što se regijom zapadnog Balkana bavi više od 25 godina. A počela je, rekla nam je, još u vrijeme kad je Slobodan Milošević Kosovu ukinuo autonomiju, što je za nju bio uvod u sve što se dalje zbivalo u bišoj Jugoslaviji. Ustvrdila je da osobno poznaje gotovo sve političare iz regije.
- Premijera Srbije Ivice Dačića sjećam se još dok je Miloševiću nosio torbu! - zna reći.
Doris Pack, iz redova njemačkog CDU-a, poznata je po tome što govori otvoreno. Za razliku od drugih zapadnih političara, ne izbjegava priznati krivnju i međunarodne zajednice za sadašnje stanje BiH. U razgovoru za Magazin Doris Pack predlaže održavanje nove međunarodne konferencije o BiH jer funkcioniranje te države samo na osnovi Daytonskog sporazuma od prije 18 godina više nije moguće.
Često ste govorili da BiH ne funkcionira kako treba i da nešto treba poduzeti kako bi se to promijenilo. Što bi, nakon najnovijih događaja, trebalo učiniti?
- Građani sada barem izlaze na ulice zato što nisu zadovoljni, ali ne znaju što još napraviti. Imaju političare koji ne rade za dobrobit naroda, već samo za svoje interese. Prošli sam tjedan bila u BiH i dok sam se vozila taksijem, vozač mi je rekao: ‘Gospođo Pack, ovdje morate biti političar da biste bili bogati’. Mislim da su prosvjedi iskaz velikog nepovjerenja u političare i razočaranja. Naravno, protiv sam huliganskih ispada, to osuđujem, ali što se prosvjeda tiče, dobro je što se ljudi trude da se čuje njihov glas. S ovim je političarima problem to što oni ne mogu izaći iz okvira nacionalne pripadnosti i pronaći kompromis. To je još tako i zato se i ne može pronaći rješenje za slučaj ‘Sejdić - Finci’.
Je li slučaj “Sejdić - Finci”, uza sve poštovanje pitanja ljudskih prava, doista najveći problem koji koči napredak BiH?
- Ne, realni je problem to što ne mogu naći rješenje, a kriju se iza tog slučaja. Ne čine ništa drugo i zapostavljaju sve ostale glavne probleme. Ne rade ništa oko problema nezaposlenih, problema obrazovanja, zdravstva i mnogih drugih. Oni se ne bi smjeli skrivati iza tog slučaja. Naravno, radi se o sudskoj odluci i to se mora riješiti, ali moraju nastaviti raditi na ostalim pitanjima. Ljudi u BiH ne bude se svaki dan s idejom u glavi ‘što ću danas napraviti da riješimo pitanje Sejdić - Finci’. Ljudi moraju raditi, nemaju posla i imaju mnogo problema. Povrh svega, država ne može funkcionirati zbog kompliciranih procedura.
Da, ali ova konfiguracija države BiH nije njihov izum. Takav je ustroj osmislila međunarodna zajednica, zar ne?
- Da, da. To je istina. Zato mi je doista žao BiH i tamošnjih stanovnika jer smo ih mi ostavili s tim ludim ustrojstvom. Sada čak imamo i predmet pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu o tome što je napravljeno u Daytonu. Nisu to napravili Bosanci, nego međunarodna zajednica. Imamo toliko vlada, entitete, kantone, federalnu vladu, državnu... Sve te različite razine vlasti daju golemu mogućnost za korupciju. I zato se jako malo stvari pomiče naprijed. Ako i imate neku dobru ideju na lokalnoj razini, vaš se protukandidat tome protivi jer želi sačuvati svoju poziciju - i ne možete učiniti ništa. To je situacija koja se odvija godinama. Jedina sam osoba koja je stalno upozoravala da to tako neće ići. Čak su mi i neki Hrvati zamjerili jer misle da tražim da im se nešto oduzme. Ne, ne trebaju oni ništa izgubiti, ali se Federacija mora urediti tako da može funkcionirati. Treba podijeliti ovlasti, a to se može čak i između Hrvata i Bošnjaka a da se nikome ništa ne oduzme.
Mnogo ste puta govorili da je Dayton bio samo rješenje za završetak rata. No, sada, gotovo 20 godina nakon Daytona, država i dalje funkcionira na osnovi toga sporazuma. Je li to moguće?
- Ne, nije moguće. Još imamo visokog predstavnika. Što on tamo radi? Gdje on intervenira. On i dalje ima bonske ovlasti koje mu nisu oduzete. Iza sebe ima jako važne vlade. Sada bi svatko trebao razmisliti i pomoći liderima u BiH da se promjeni daytonski ustroj. Ne moraju se ukinuti entiteti sve dok i jedni i drugi misle da su dio zajedničke države. Ako misle da su država u državi, onda možete zaboraviti rješenje.
(...)