ZAGREB - Neven Jurica prvi je visokopozicionirani HDZ-ovac iz garniture bivšeg premijera Ive Sanadera koji je ovo ljeto završio iza rešetaka. Bivši diplomat uoči ljeta pozvan je u pulski zatvor na godinu i pol dana. Sreća u nesreći za Juricu je što je pozvan u Valturu, zatvor kod Pule koji nazivaju 'Sheratonom' među hrvatskim kaznionicama. Juričin odvjetnik Rajko Mlinarić potvrdio nam je jučer informaciju da je njegov klijent otišao na odsluženje kazne.
Poluotvoreni zatvor
- Pozvan je, pa se i odazvao. Neven Jurica slijedi zahtjev suda - kazao je odvjetnik Mlinarić. No, prema drugim izvorima, bliskim pravosuđu, Jurica je sam zatražio da što prije bude pozvan na izdržavanje kazne.
Država je za njega izabrala zatvor Valtura, instituciju poluotvorenog tipa gdje kazne odslužuju sitni kriminalci i počinitelji ozbiljnijih prometnih nesreća, dakle, osobe koje nisu sklone nasilnom ponašanju. Valtura je također poznata po velikim poljoprivrednim površinama gdje rade zatvorenici. U zatvorskom krugu uzgaja se voće i povrće te stoka, uglavnom krave i koze. Bivši veleposlanik je, nakon početnog privikavanja na okolinu, dobio slična zaduženja.
Tajna depeša
Ime Nevena Jurice ovih se dana pojavilo u novoj seriji tajnih depeša koje je objavila internet stranica Wikileaks.
U dokumentima se navodi izvještaj o razgovoru državnog odvjetnika Mladena Bajića sa službenikom američkog veleposlanstva. Bivšeg veleposlanika Amerikanci u dokumentu opisuju kao bliskog prijatelja bivšeg premijera Sanadera. Bajić ih je izvjestio da ga je kontaktirao ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković nakon što je unutarnja kontrola ministarstva otkrila nezakonitosti u financiranju Stalne misije RH pri UN-u u New Yorku. Državni odvjetnik kazao je da je Jurica zato pod istragom zbog zlouporabe položaja i pronevjere državnog novca. Sumnjalo se da je potrošio najmanje 140.000 dolara. Bajić je Amerikancima ispričao da sumnja da je Jurica potrošio i više, ali da to neće biti lako dokazati. Izvjestio ih je da je Jurica uništio lozinke i bankovna izvješća nakon što je čuo za istragu. Bajić je u to vrijeme čekao da mu Ministarstvo vanjskih poslova dostavi kopije izvješća. Amerikanci navode da je moguće da će državni odvjetnik Bajić zatražiti i suradnju američke vlade kako bi došao do tih izvještaja.
U HDZ-u bez potresa
Moguće je da ministarstvo u Zagrebu neće moći doći do njih zato što su sve kreditne kartice izdane u američkim bankama.
Juričino zatvaranje nije izazvalo veće potrese u redovima HDZ-a. Andrija Hebrang kaže da nije ni znao da je Jurica otišao u zatvor.
- Nisam previše pratio njegov slučaj, pa o toj presudi nemam poseban stav. Ali njegove pronevjere otkrivene su prije velike serije pritvaranja - kazao je Hebrang. Više ga, dodao je, zanimaju slučajevi u kojima se radi o sustavu, a ne o pojedincu.
Impresionirao Tuđmana
- Ovdje je u pitanju pojedinac, a Juričin pojedinačni slučaj nisam previše pratio - kazao je Hebrang. Prije ovog slučaja nije čuo za Juričine probleme s povećanom potrošnjom državnog novca.
A još 1996. iza Jurice su nakon tri godine veleposlaničkog mandata u Australiji ostali dugovi. U rekordnom je roku izgradio velebnu zgradu veleposlanstva za 1,6 milijuna dolara u želji da impresionira predsjednika Franju Tuđmana. Međutim, ostavio je navodno dug od tristotinjak tisuća dolara. Ina Vukić, bivša tajnica ogranka HDZ-a u Sydneyju, tada ga je, ubrzo nako što se ukrcao na avion za Zagreb, prozvala zbog rastrošnosti. Skupila je donacije među tamošnjim Hrvatima kako bi podmirila Juričine zaostale račune. 'Zviždačica' australskog HDZ-a spasila je veleposlanstvo od sramote - isključenja struje i vode.
Prva Juričina afera u Zagrebu je brzo zataškana, ipak je od jedan HDZ-ovih 'barakaša'. Otišao je nakratko u Bugarsku da se skandal zaboravi, ali vratio se samo godinu dana kasnije i postao glasnogovornik HDZ-ove vlade. U travnju 1997. na prvom domjenku, primjetili su neki od novinara, dolazi do izražaja Juričin odnos prema državnom novcu. Uputio ih je da ne postavljaju suvišna pitanja. Oni su, naime, pokušavali doznati tko tiska obrazce za pomoć umirovljenicima.
Sanaderov čovjek
- Zar je važno tko ih tiska? Važne su kune koje umirovljenici dobivaju, a tko je zaradio na tiskanju obrazaca, nije na novinarima da istražuju, rekao im je Jurica.
Na glasnogovorničkoj funkciji nije dugo izdržao. Otišao je kad je u veljači 1998. oštro s pozicije vlade napao SAD zbog kritički intoniranog izvješča State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Ubrzo je dobio avionsku kartu za Oslo. Poslan je u veleposlanstvo u Norveškoj. Galantno je tamo predstavljao Hrvatsku. Potrošio je nekoliko puta više od planiranog na reprezentaciju: navodno je umjesto previđene 24.000 potrošio 220.000 kuna. Kad se vratio, počele su pripreme za izbore na kojima će 2003. pobjediti HDZ predvođen Ivom Sanaderom.
Jurici je 'žlica je upala u med'. Iako su ga svi pomalo zaboravili, sjetio ga se Sanader i poslao ga 2004. u Washington na jednu od najvažnijih veleposlaničkih pozicija. Predsjednik Stjepan Mesić prvi se pobunio.
Kruna karijere
Ali tri godine kasnije došla je i kruna Juričine diplomatske karijere, postao je šef hrvatske Misije pri UN-u. Kao diplomat nije se previše isticao. Matthew Russell Lee, urednik njujorškog Inner City Pressa, koji prenosi zbivanja iz Ujedinjenih naroda, ispričao je hrvatskim novinarima u prosincu 2008. da bi teško prepoznao hrvatskog veleposlanika te da je misterij jer se u UN-u još nije obratio američkim novinarima.
"Tko zna? Možda hrvatski veleposlanik ima 'stratgiju leptira', poput Muhameda Alija: lebdi kao leptir da bi zadao iznenadni udarac snagom gorile”, našalio se tada Matthew Russell Lee.
Odlebdio je zato u visine s financijama i na funkciji šefa Misije pri UN-u napravio štetu zbog koje je sada završio u zatvoru.
Nepodnošljiva lakoća trošenja tuđeg novca
Kao šef Misije pri UN-u u New Yorku, Jurica je, po starom dobrom običaju, opet potrošio previše: 32.000 dolara po restoranima, 45.000 za robu široke potrošnje, 26.000 dolara na napojnice, taksi i čašćenje partnera. Kupovao im je stalke za salvete, podmetače za čaše i druge drangulije. Vjerovao je da se tako provodi vanjska politika. "Nisam sam sebi plaćao restorane, oni su bili pozornica posla kojeg sam obavljao, odnosno gdje sam lobirao", pravdao se kasnije. Na kraju je osuđen na godinu i pol zatvora te zabranu rada u diplomaciji na pet godina. Sudac Ivica Turudić rekao mu je: "Krivi ste. Nepodnošljiva je lakoća kojom se trošili novac koji nije bio vaš. Kada ste štetu od 120.000 dolara vratili državi, na neki način ste priznali da ste to i potrošili na sebe. Bili ste preslobodan, preautonoman i presuveren". I poslao ga u zatvor.