- Tog 9. rujna 1991. bio sam zarobljen u svojoj kući u Petrinji. Zarobio me Duško Maslovar, a s njim je bio i Milan Turković. Odveli su me u vojarnu kao civila I ispitivali me. Tamo je bio i Mile Paspalj koji me osobno tukao rekavši mi da me tuče jer sam rušio kuće Srba a ja nisam imao pojmao čemu govori. Nakon par dana iz vojarne smo prebačeni u KPD u Glinu gdje nas je tukao Paspalj.
U ćelijama smo bili po dvojica, odvodili su nas u jednu prostoriju u podrum gdje su nas tukli. Osobno nisam poznavao Paspalja prije toga, a da je on dolazio to znam jer su ljudi oko mene govorili da dolazi. Mile Paspalj mi je davao induktorski telefon koji mi je bio prikopčan na noge da zove Franju Tuđmana.
Morao sam mirovati dok je on vrtio ručicu induktorskog telefona iz kojeg me tresla struja sve dok nisam pao u nesvijest nakon čega su me polijevali vodom da se osvijestim - posvjedočio je na Županijskom sudu u Zagrebu Kosta D. (68) u sudskom postupku koji se vodi u odsutnosti protiv Dušana Jovića, Mile Paspalja, Vlade Ćupovića i Marka Vrcelja za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila. Odgovarajući na pitanja obrane i predsjednika sudskog vijeća, svjedok je još otkrio i da Paspalj prilikom mlaćenja nije bio sam.
- Sjećam se kada je sadašnji predsjednik Srbije Vučić, kao da ga sada gledam, došao kod nas i govorio koga će ubiti, a koga zaklati. Meni je Vučić rekao da sam ja kao Srbin izdao srpski narod i da će me zadnjeg zaklati, tako je rekao. Mi logoraši i zarobljenici smo htjeli, kad je Vučić dolazio u Hrvatsku, dočekati ga u Glini te mu objasniti što je radio te da smo mi ljudi a on životinja. No policija nam nije dozvolila – zaključio je svjedok Kosta D.
O zarobljeništvu iz rujna 1991. godine prisjetio se i Mladen K. (62) koji je u vrijeme uhićenja bio pričuvni policajac MUP-a HR.
- Zarobljen sam 2. rujna 1991. u Petrinji. Najprije smo nas osmorica bili u vojarni nakon toga smo odvedeni u KPD Glina gdje sam bio do razmjene 31. listopada 1991. Već prvu večer kad smo došli u Glinu su nas istukli. Imao sam vidljive ozljede ali se nismo imali kome požaliti. Ili bi nas tukli u ćeliji gdje nas je bilo nekoliko ili bi nas odveli u drugu prostoriju. Tamo sam viđao Kostu D. te Paspalja, ali nisam viđao u tom periodu sadašnjeg predsjednika Srbije.
Sa Paspaljom je bio jedan visok mršav čovjek koji me tukao toliko da sam mislio da ću umrijeti od udaraca pendrekom po glavi. U ćeliji sam pao u nesvijest. Paspalj je tom premlaćivanju bio nazočan. Kad su oni ulazili u ćeliju, morali smo gledati u pod, ali Paspalj se prilikom ulaska u ćeliju predstavljao. Zapamtio sam mu ime, ali ne i funkciju – otkrio je svjedok Mladen K. ispričavši da je s njim u ćeliji još bio pokojni Stjepan Š. koji je umro od batina te Tomo M. i Marijan F.
Zarobljeničkih dana iz ratnog vihora prisjetio se i Tomislav M. (75) koji je 10.rujna 1991. uhićen po povratku kući s posla u Petrinji. Prvo je bio u vojarni a zatim u Glini.
- Zarobljen sam u svojoj kući nakon što su mi obećali da mi se ništa neće dogoditi. Pripadnici neprijateljske vojske su mi provalili u kuću, udarili me u glavu, istukli i odveli. U ćeliji su nas tukli, a Stjepan Š. je sutradan umro od batina. Paspalja ne poznajem niti sam ga viđao u KPD Glina a za njega sam čuo tek nakon rata i to preko televizije – zaključio je svjedok.
Dubravko Š. (57) koji je kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a bio zarobljen na položaju Djed iznad Kostajnice u rujnu 1991., ispričao je da je nakon zarobljavanja odveden u Kukuruzare odakle je dalje prebačen u Glinu gdje ga je s ostalim zarobljenicima preuzeo Paspalj. U Glini je bio sve do razmjene krajem listopada u Mošćenici.
- Nas 60-ak je bilo smješteno u prostoriji od 60m2 otprilike. Maltretirali su nas na različite načine. Ne znam zašto, ali Paspalj je od mene u jednom trenutku zatražio broj telefona pa je javio mojoj ženi i roditeljima da sam zarobljen. Kasnije me nagovarao da pređem na njihovu stranu no ne znam zašto.
I iz nekog razloga mi je govorio da bi mene najradije prebacio preko Bosne, Srbije ili Mađarske u Zagreb. Fizički me maltretirali nisu, ali druge jesu i to sam vidio. Batine sam dobio jedino prilikom same razmjene kada je neprijateljski vojnik moju glavu nabio na metalni okvir sjedala u autobusu – zaključio je Dubravko Š.
Optužnica u ovom slučaju podignuta je 2010. godine, a četvorka je optužena za ratne zločine od rujna 1991. do travnja 1992. na području Gline. Prema optužnici,ubijeno je 185 osoba, a još se 60-ak smatra nestalim. Uništeno je ili spaljeno 1401 kuća i dvije stambene zgrade, te oštećeno ili razoreno osam crkava i župnih dvorova. Pa se tako Jovića tereti da je u inkriminiranom periodu na području općine Glina kao predsjednik ratnog predsjedništva toga grada sudjelovao u planiranju napada i naredio napade postrojbi Teritorijalne obrane Glina i njima podčinjene milicije "SAO Krajine" na sela nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom.
Ćupovića se tereti da je kao komandant štaba Teritorijalne obrane Glina od listopada 1991. do travnja 1992, naredio nastavak napada na sela između rijeka Gline i Kupe nastanjena pretežito hrvatskim pučanstvom. Tako su teritorijalci Ćupovića i pripadnici 24. pješadijske brigade Glina, kojom je zapovijedao potpukovnik Marko Vrcelj, napali mnoga naselja na području Gline, a posebno na području od Viduševca do Kupe, pri čemu su njima podčinjeni, navodi se u optužnici, počinili brojne zločine.
Svu trojicu tereti se da, iako su znali za zločine, nisu ništa poduzeli da to spriječe. Paspalja se, pak, tereti se da je kao pomoćnik zapovjednika Regionalnog štaba Teritorijalne obrane za Baniju i Kordun za moralno-politički rad, od rujna 1991. do ožujka 1992. naredio da se ratni zarobljenici u logoru KPD-a Glina podvrgavaju fizičkom i psihičkom mučenju i zlostavljanju, što su osobe iz njegove tjelesne zaštite i čuvari logora i provodili.