Zagrepčanin Marin H. (20) lanjskog 12. listopada nije mario za posljedice kada je ukradenim automobilom MG HS talijanskih tablica divljački vozio kroz centar Zagreba, i na sve to, kršeći prometne propise, skrivio nesreću i usput teško ozlijedio interventnog policajca. Odmah je bio uhićen i kazneno prijavljen za tešku krađu provaljivanjem, prisilu prema službenoj osobi na štetu policajaca, ozljeđivanje jednog od njih, kao i za dovođenje u opasnost života i imovine. I od tada se nalazi u remetinečkom pritvoru, u kojem ostaje do daljnjega unatoč tome što je nedavno osuđen na manje od pet godina zatvora. Naime, vijeće za mladež Općinskog kaznenog suda u Zagrebu osudilo ga je na četiri godine i 10 mjeseci zatvora te mu je izreklo sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja uz obvezu plaćanja 2000 eura troškova vještačenja. S druge strane, oštećena talijanska tvrtka Avis Budget Italia, čiji je auto vrijedan 30.000 eura razbio, i policajac kojem je priuštio teške ozlijede upućeni su u parnicu s imovinskopravnim zahtjevima.
Kako doznajemo, Marin H. je od samih početaka odbacivao krivnju ističući da je, zapravo, on oštećen.
- Taj auto nisam ukrao već sam ga uzeo nakon što sam dobio ključeve u jednom kafiću u Velikoj Gorici. Do tamo sam došao autobusom, a auto mi je trebao da pokupim curu u Šestinama. Vozio sam se prema džamiji i išao dalje prema Trgu, gdje sam vozio 10 km/h. Bilo je puno ljudi, imao sam otvorene prozore na obje strane auta, zapalio sam cigaretu i glazba je bila na najjače. Jedna žena je prešla na drugu stranu, pa sam krenuo i vidio dva muškarca koja nisu bila u odori. Jedan me udario šakom u glavu. Bio je jak, grdosija. Još me 10 puta udario. Onda je došao i drugi koji me držao u kravati i nije htio pustiti. Dao sam gas i krenuo vozeći se tako 150 metara. Pa me taj muškarac pustio, a ja sam nastavio dalje prema Frankopanskoj, da bi se u jednoj ulici u koju sam ušao unatrag, zabio. Došlo je tamo više policajaca odmah. Nisam muškarcu koji me držao ‘u kravati‘ rekao da ću ga ubiti, već sam mu rekao ‘pazi da te ne ubijem sad‘ - branio se tijekom istrage optuženi mladić.
Na suđenju je, pak, otkrio da je MS preuzeo kod Zabe u Velikoj Gorici i da je ključ uzeo s prednjeg lijevog kotača koji mu je tamo ostavio poznanik o kojem ne zna ništa.
- Dogovorio sam se s poznanikom koji ima 30 i nešto godina da će mi za taj dan posuditi auto za 50 eura kako bih mogao otići po curu na Gornji grad i da ga do 18 sati vratim. Prijatelj mi je rekao da je auto od rent-a-cara. Inače, to jutro sam konzumirao marihuanu, a noć prije LSD. U Goricu sam došao ZET-om linije 268. Auto nije imao dovoljno benzina kad sam ga preuzeo, pa sam otišao na benzinsku na Radničkoj i nastavio dalje preko Šubićeve do Trga bana Josipa Jelačića. Nakon što sam propustio sve pješake, do mene je došla nepoznata osoba. Dobio sam šakom u glavu. Uplašio sam se i dvaput stisnuo gas pa nastavio po Ilici na kojoj su s obje strane bile željezne ograde - opisao je optuženi u sudnici sudskom vijeću. Za osobu za koju tvrdi da ga je udarila u glavu kaže da mu nije pokazala policijsku značku, ali, dodaje, nije vidio ni da je čovjek bio u uniformi.
- Koliko se sjećam, vozio sam 52 km/h. Čovjek koji me je držao u hvatu jednostavno je ispao iz vozila kad je hvat popustio. Nisam razmišljao od straha što će biti s tim čovjekom tada. Ja ga nisam dodirnuo jer mi je jedna ruka bila na volanu, a druga na mjenjaču. Nisam ga niti odgurivao, već sam se samo pokušao osloboditi tog zahvata pomičući glavu. Dok sam vozio Ilicom, bio je polovično u mom autu te se nakon stotinjak metara sam jednostavno otpustio. Vidio sam da je pao, ali ne i kako. Na Trgu, inače, nisam primijetio policajce niti da bi netko od njih stao ispred ili iza mog auta. Zašto sam preko Trga išao autom? Bilo je to samo taj dan, inače nemam potrebe ići preko Trga, a išao sam do djevojke. Ali više nismo zajedno jer, otkad sam u zatvoru, nije me zvala niti posjećivala - objasnio je optuženi sudu.
Upitan dalje kako je mislio preko Trga bana Josipa Jelačića stići do Šestina, odgovorio je da više ne zna točno kojim je ulicama mislio voziti.
Inače, do odlaska u pritvor živio je sam i radio kao skladištar, a ono što je trn u oku je činjenica da je već ranije imao posla s organima progona. Prošle godine je osuđen zbog prijetnje i povrede djetetovih prava na štetu članova svoje obitelji te je dobio djelomično uvjetnu kaznu uz liječenje od ovisnosti i zabranu približavanja obitelji uz udaljenje iz doma. Prije dvije godine je, pak, osuđen prekršajno zbog nasilja u obitelji. I upravo je sve to prevagnulo da sudsko vijeće odluči da mu se neće suditi prema Zakonu o sudovima za mladež, nego će se primijeniti opće kazneno pravo jer u njegovu slučaju "više nema govora o mladenačkom nepromišljenom deliktu".
Dramatične trenutke postupanja i cijele situacije opisao je detaljno ozlijeđeni policajac.
- Preko sredstava veze smo čuli da je ukraden auto u V. Gorici, da je kod stare džamije u Zvonimirovoj i da ga policajci prate te pokušavaju zaustaviti, ali da se brzo kreće. Pa kad je auto došao iz smjera Jurišićeve na Trg, gdje smo radili na osiguranju utrke, kolega i ja smo pokušali zaustaviti auto govoreći vozaču: ‘Stoj, policija, ruke u zrak!‘. No, on se zaustavljao nije, pa sam ga uhvatio kroz prozor i umjesto da tada stane, nastavio je s vožnjom i tako me vukao. Držao me za ruku, a ja od težine tijela nisam mogao izvući ruku te sam visio na vozilu. I policijski kombi ga je pokušao zaustaviti na tramvajskoj pruzi blokirajući prolaz, ali optuženi je i dalje vozio gurajući kombi van pruge. Tijekom te vožnje sam mu još jednom rekao: ‘Stoj, policija, stani, pucat ću!‘, na što mi je odgovorio: ‘Ubit ću te, smeće jedno pandursko‘ - prisjetio se policajac kojeg je 19-godišnjak "vozao" nekih 200-tinjak metara na izrazito opasan način kroz centar prepun ljudi.
Pri padu iz jurećeg vozila policajac je jako glavom lupio na pod te se nastavio "odbijati" po cesti, dok se nije zaustavio na nogostupu kod skele. Iza njega je intenzivno liječenje, operativni zahvat, a čeka ga još i rehabilitacija.
- Taj vozač je mogao stati u bilo kojem trenutku, bilo gdje. Ali je iskazao jasnu namjeru da to ne misli učiniti, pogotovo jer mi je dao do znanja, odnosno zaprijetio da će me ubiti. Puka je sreća da taj događaj nije imao tragične posljedice, kako za mene, tako i za sve druge prolaznike jer je bila subota, puno odraslih i djece... Kad se taj auto zaletio u naše parkirano vozilo, primijetio sam da neke osobe pretrčavaju cestu i u zadnjem trenutku izbjegavaju nalet. Žene su vrištale... - zaključio je ozlijeđeni policajac.
Kao olakotne okolnosti sud je mladom kršitelju zakona uzeo u obzir to što je u vrijeme počinjenja djela imao 19 godina. A pozitivno je vrednovano i to što je na prvoj raspravi htio priznati sve, ali je odustao po savjetima "da to nije za dobrobit njegove obrane jer se radi o osobi koja ima psihičkih teškoća, mora se liječiti i jer je u vrijeme događaja bio smanjeno ubrojiv zbog tih teškoća i ovisnosti".
Otegotno mu je, pak, to što je prekršajno i kazneno osuđivan, zatim što je uništio vozilo vrijedno 30.000 eura, a otegotna je i okolnost činjenica da samo pukim slučajem nisu nastupile daleko teže posljedice s obzirom na lokaciju u užem centru grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....