Ustao sam. Sredio se za posao, doručkovao i krenuo s petog kata pješice. Svakog jutra odlazim na posao između 7.30 i 7.50 sati. Izišao sam. Službeni Pevecov BMW bio je parkiran najviše 10-ak metara od ulaza. Vani nije bilo nikoga. Odjednom, kao da sam čuo da netko trči iz smjera podzemnih garaža. Što da vam kažem, to je bilo u sekundi. Prvi udarac dobio sam u glavu, pa u leđa. Okrenuo sam torbu prema njima, onako instinktivno. Podigao sam ruku. Pljuštali su udarci sa svih strana. Padao sam, dizao se i onako na podu uspio sam oteti jednome šipku. Jak sam ja u rukama. Vikao sam: ‘Upomoć! Policija!’ Ne znam više što. Mahao sam i rukama i nogama samo da sačuvam život. Oni mi nisu bili bitni, iako se sjećam da su imali kape... Čuo sam da se dižu rolete. Njih dvojica pobjegli su prema podzemn...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....