Ustao sam. Sredio se za posao, doručkovao i krenuo s petog kata pješice. Svakog jutra odlazim na posao između 7.30 i 7.50 sati. Izišao sam. Službeni Pevecov BMW bio je parkiran najviše 10-ak metara od ulaza. Vani nije bilo nikoga. Odjednom, kao da sam čuo da netko trči iz smjera podzemnih garaža. Što da vam kažem, to je bilo u sekundi. Prvi udarac dobio sam u glavu, pa u leđa. Okrenuo sam torbu prema njima, onako instinktivno. Podigao sam ruku. Pljuštali su udarci sa svih strana. Padao sam, dizao se i onako na podu uspio sam oteti jednome šipku. Jak sam ja u rukama. Vikao sam: ‘Upomoć! Policija!’ Ne znam više što. Mahao sam i rukama i nogama samo da sačuvam život. Oni mi nisu bili bitni, iako se sjećam da su imali kape... Čuo sam da se dižu rolete. Njih dvojica pobjegli su prema podzemnim garažama...”
Priča to 43-godišnji Krešimir Bubalo, bivši HDSSB-ov gradonačelnik Osijeka, bivši političar, a sada direktor razvoja i strategija Peveca kojeg su 28. prosinca 2016. u 7.40 sati u Ulici Ladislava Šabana u Novom Jelkovcu na području Sesveta napala dvojica još uvijek nepoznatih napadača.
Snažni bolovi
U Osijeku je, osjeća se bolje, iako još uvijek pije tablete protiv bolova. Neke detalje sada već prepričava uz smijeh, jer je najveće bolove, dan nakon napada, kaže, ostavio iza sebe. Ekskluzivno za Nedjeljni Jutarnji opisao je događaj koji će mu obilježiti život. I dok mi otkriva neke pojedinosti, pita me: - Koje je bilo godišnje doba kad su vas napali? - Ljeto, imao sam samo majicu kratkih rukava, ali i meni su, kao i vama, napadači prišli s leđa - odgovaram mu.
- Ja sam, hvala Bogu, bio debelo obučen, kapu sam imao nekoliko puta presavinutu, nosio sam kaput. Rekli su mi u bolnici da me to spasilo od težih ozljeda. Dobio sam udarac šipkom po laktu, ‘zijevnuo je’ i bio krvav. Boljela su me leđa. Iako sam jedva hodao, počeo sam skupljati papire koji su mi ispali iz torbe. Bio sam u šoku. Papiri su bili krvavi. Uzeo sam mobitel i prvo nazvao 911. Dispečer me pitao: ‘Što trebate?’ Rekao sam mu: ‘Napadnut sam! Zovite policiju i Hitnu!’ Doista, policija je došla za najviše tri minute. Nikad se u životu nisam tako razveselio policiji! - smije se Bubalo dok prepričava kako mu se rutinski odlazak na posao pretvorio u dan koji nikada neće zaboraviti.
- Jako me boljelo i Hitna pomoć me odvezla u bolnicu u Dubravi. Lakat mi je bio krvav, bolio me pršljen. Od tada sam izvrtio cijeli svoj život unazad nekoliko puta. Mislim da je jedini razlog moj sadašnji posao u Pevecu. Ne vidim neki drugi motiv. To sam rekao i policiji. Ja sam svoj posao obavljao savjesno i odgovorno, ali to se očito nekim ljudima nije svidjelo. Vjerujem u institucije naše države da će riješiti ovaj slučaj. Policiji sam rekao svoja saznanja, a nešto od toga, morate me razumjeti, ne mogu reći u interesu istrage. Dobio sam podršku puno ljudi i iz politike i iz policije. Nije dobro da se danas, u 2017. godini, ovako nešto može dogoditi i ovo je loša poruka i za gospodarstvenike. Ja sam bio i bankar i revizor prije nego što sam ušao u politiku.
Puno nelogičnosti
I sada u Pevecu, kao član Uprave odgovoran za financije, morao sam provrtjeti neke stvari koje je radila prošla uprava i u nekim poslovnim odlukama bilo je puno nelogičnosti. Jednom od ljudi koji nije bio time zadovoljan sam rekao: ‘Sve se može obrisati, ali ne i trag novca. Postoje transakcije, računi, datumi….’ - ističe Krešimir Bubalo.
Kako smo neslužbeno doznali, na zgradi ispred koje je napadnut član Pevecove Uprave nekoliko je nadzornih kamera koje je policija odmah pregledala. One su postavljene prije nego što se Bubalo uselio u zgradu gdje je stan našao preko Njuškala, a zanimljivo je da je njegov stanodavac policajac. Bubalo kaže da nije puno ljudi znalo njegovu zagrebačku adresu, a tvrdi da nije dobivao prijetnje prije napada, niti je primijetio išta sumnjivo. Također neslužbeno, doznali smo da policija raspolaže DNK s tragovima napadača.
- Ne bih to komentirao - rekao je Krešimir Bubalo. Na kraju dodaje: - Netko je ovo platio, a nadam se da će policija naći i naručitelja.