“Iza svega što sam ranije svjedočio, stojim. Pokušavao sam od Leona dobiti broj mobitela čovjeka koji je kupio moj Abarth. Htio sam ga otkupiti i za veći iznos od dogovorenog na kraju, ali nije mi dao broj. Inicijalno je to bilo da pokušam dobiti i više od dobivenih 8000 eura obzirom na financijsku situaciju, a onda sam ga tražio nazad svoju majicu i naočale koje su ostale u tom autu. Auto mi je isplaćen u cijelosti tako da mi ne duguje nitko ništa. Prijatelj Z. B. je prenio Leonu koji mi se prestao javljati da tražim te stvari, pa ga je na to Leon upitao je l’ on moj poštar i neka sam dođem njih. Bio sam izrevoltiran.
Došao sam mu pred zgradu autom i pozvonio na portafon. Najednom mi se na vratima pojavio Leon i pitao što hoću. Usmjerio je pištolj prema meni te me pitao hoću li da me ubije. Rekao sam: ‘Pucaj prijatelju‘, bio sam uvjeren da neće. Pogodio me u natkoljenicu pa sam pao na pod gdje me nastavio udarati - rekao je u sudnici Županijskog suda u Velikoj Gorici Denis M. iza kojeg su tri tjedna boravka u bolnici i dvije operacije.”
Riječ je o muškarcu kojeg je León Lučić (54), bivši policajac te glumac serije KT2, ranio 22. listopada prošle godine u novozagrebačkom Središću u pola bijela dana, a dok je oko njega bila Hitna pomoć koja ga je vozila u bolnicu, Lučiću je u bijegu, prema optužbama, pomogao prijatelj Dino Vekić (41) s kojim sjedi sada na optuženičkoj klupi. Lučić i Denis M. se znaju od 2010. kada su redarili po noćnim klubovima, a prijateljevati su počeli 2021.
Odgovarajući na pitanja Lučićeva odvjetnika Drage Dramca iz čega proizlazi onda nesuglasica između njih dvojice obzirom da dugovanja zbog auta nema i da li je povod onda majica i naočale koje je tražio od Lučića, svjedok je kazao: “Samo sam ga tražio broj telefona čovjeka koji je kupio moj Abarth koji zapravo nije moj na papiru već od Z. O. kojem sam ga platio 22.000 eura i kupljen je na leasing”.
- I danas ne znam kod koga je moj auto, no ponavljam Leon mi ništa nije dužan za njega. Želio sam samo broj mobitela jer ja sam taj auto stvarno volio i želio ga otkupiti kad sam se financijski oporavio. Zašto ga nisam prodao preko Njuškala? Pa moj prijatelj je rekao da ima kupca. I smatram da mi je trebao dati njegov broj, zar to nije logično znati? - zapitao se Denis M.
Zatim je odvjetnika zanimalo zašto je Lučiću slao glasovne poruke i je li mu ikad prijetio preko Z. B. ili drugih osoba te je li ikad Lučića tražio po kafićima u kvartu.
- Nikada Leonu nisam prijetio. Sad se igramo gluhog telefona. Ispred stana sam došao na njegov poziv i sjedio sam na klupici kod zgrade 400-tinjak metara dalje. I tražio ga da siđe i da to riješimo muški jer mi je prethodno psovao majku. U garaži ima teretana s vrećama gdje vježbamo. To je najzdraviji način, a možda bismo i do spuštanja u garažu porazgovarali i izmirili se. A kako bismo to riješili? Pa kao i uvijek do tada, hrvajući se. Mi smo sportaši. A taj put u kafiću dok sam ga tražio, možda sam zvučao malo grub, ali sam bio revoltiran. S kojim ciljem sam ga tražio? Pa kako kojim?! Što bude, bit će. To je priča s nama dvojicom, naši međusobni odnosi - odgovarao je dalje svjedok na pitanja.
- Pred zgradu ste, dakle, došli zbog naočala i majice koja je ostala u autu? - interesiralo je odvjetnika pa je Denis M. ponovio da je rekao te prilike "što bude, bit će" nakon što je Leon poznaniku Z. B. poručio da nije poštar i neka dođe sam ono što mu treba.
- I došao sam. Na portafon sam zvonio dva, tri puta. Kakvo je to pitanje jesam li bio uzrujan?! Bio sam veseo! Pa naravno da sam bio uzrujan. I onda sam krenuo prijatelju Andriji na mobitel slati poruku, ali nisam stigao ništa napisati jer me Leon napao. Ne, nisam mu ja prvi prišao. Nisam se stigao niti okrenuti niti mu izgovoriti par riječi, a on me upucao. Da mi je rekao da se maknem i da sam vidio da ima pištolj, ja bih se maknuo - objasnio je dalje svjedok na čije se riječi, zatim, Lučić počeo križati. Potom je dodao i da ga je Vekić zvao kako bi pokušao smiriti tenzije između njih dvojice. No do pomirbenog susreta nije došlo.
Zatim je Vekićevu odvjetnicu Dunju Pavić interesiralo koliko su bili udaljeni u trenutku pucnjave i što je točno Lučić ciljao.
- Bio je udaljen nekih metar i pol, do dva. Imao je mogućnost pucati mi u bilo koji dio tijela. U što je ciljao pitajte njega. Ništa ga nije sprječavalo već naprotiv, kad me ranio i kad sam pao, počeo me tući nogom u glavu. On zna baratati oružjem i zna čemu oružje služi - opisao je oštećeni.
Zatim je na red s pitanjima došao i Lučić kojeg je zanimalo ima li svjedok psihijatrijsku dijagnozu, je li mu poslao poruku da problem može riješiti samo krv, je li bio ranjavan u uličnim obračunima te je li mu rekao da ga ubije.
- Dijagnozu nemam, a jesam li to poslao, ne mogu odgovoriti. Znam da sam slao glasovne poruke. Da, bio sam i ranjen, dobri ljudi su me ranili, a moj doktor je rekao da imam sreće. I da, jesi me pitao da me ubiješ. Kazao sam ti: Prijatelju, pucaj - odgovorio je svjedok na Lučićeva pitanja.
- Jesi li u jednom trenutku raširenih ruku krenuo prema meni kao da tjeraš tor ovaca? - zanimalo je Lučića kako bi dokazao da nije on bio prvi koji je započeo.
- Nisam. Ja nisam, gospođo sutkinjo, imao vremena ni da beknem. Bio sam u šoku. Od ranjavanja mi se odsjekla noga, kost se razletjela i nije imala na čemu biti. Ostalo je samo meso. Nisam se imao vremena udaljiti. U sekundi je pucao. Pa zar bih išao na pištolj? Nisam očekivao da će pucati. Zašto sam se dizao nakon ranjavanja? Pa to je nagon preživljavanja. Dva puta me udario nogom u lice. Kakva je to bila jačina udarca u usporedbi s primljenim metkom? Recimo 70 posto snage. Leon je s fizičkim napadom prestao dok sam na tlu ležao kao tele i gledao u njega i u cijev pištolja. - otkrio je još svjedok.
Lučića je još zanimalo je li u razgovoru sa Z. B. ga propitkivao “Gdje je ono govno” i je li mu govorio da ga traži po kvartu, na što je Denis M. naglasio da ako treba može i na poligraf, ali da ga govnetom nije nazivao. Ujedno ga je upitao i u kakvom je položaju držao pištolj odnosno jel to bio defanzivni ili ofenzivni položaj.
- Riječ govno nisam spominja, a i da jesam, nikom ništa. Samo sam htio da mi se vrate moje naočale i majica. I da završimo priču. Čak mi je slikao te naočale i majicu i poslao mi rekavši da je to ostalo u autu. I zato sam ih tražio nazad. Što se tiče položaja držanja pištolja, ja ne razumijem tu terminologiju. Nisam vojnik i molim da mi se govori laički. Pištolj je bio uperen prema meni i sve je trajalo možda tri sekunde - dodao je svjedok na što se Lučić, unervoženo, glasno zapitao: ‘Ja ti slao sliku stvari na mobitel? Molim, unesite to u zapisnik!’
- Jesi ti agresivne naravi? - nastavio je s “rešetanjem” svjedoka Lučić i dobio odgovor da je “najbolji redar bio, da nije nasilnik i da verbalno rješava probleme i nikada ne napada te da su o tome mediji ranije pisali”.
Na kraju je i Vekić uspio doći do riječi s pitanjem kako bi razjasnio tko je koga nazvao zbog Leona.
- Mene je Dino nazvao i rekao da to izgladimo ja i Leon. Rekao sam mu da je Leon moj brat i da nema zle krvi u meni već da možemo sjesti ko prijatelji svi zajedno na piću - kazao je svjedok na što je drugookrivljeni dodao ostatak njihova razgovora.
- Rekao si i da ako već bude okršaja, da ćeš se Leonu popišati u usta. Zar to nisu prijetnje? - ustvrdio je Vekić i dobio od svjedoka odgovor: ‘Ja se toga ne sjećam. Ali ako Dino tako kaže, neka bude tako.”
Prema optužbi, Lučić se s Denisom M. posvađao zbog neriješenih međuljudskih odnosa te je u njega uperio revolver Taurus 85, cal. 38 Special koji je držao u desnoj ruci iza leđa. U ulici je nastala panika, građani su počeli vikati da se zove policija, pa je Lučić udario čovjeka još jednom nogom u tijelo te pobjegao u zgradu u kojoj živi. Ukupno je prijatelju zadao 10 udaraca od kojih je osam bilo nogom u glavu. Potom je izveo nevjerojatan manevar. Dok su građani čekali dolazak Hitne i policije te bili uz ranjenog muškarca na ulici, Lučić je nazvao prijatelja Vekića koji je došao do njega i odvezao ga u svojoj Škodi iz stambene zgrade.
Točnije, po uputi koju mu je dao Lučić, obzirom na opsadno stanje u ulici prepunoj policije, Vekić je vozilom ušao u podzemnu garažu gdje ga je posrnuli bivši policajac čekao. Pritom je Lučić došao na ideju da uskoči u prtljažnik Škode, a sa sobom je nosio crvenu vrećicu u kojoj je bilo oružje. Škoda je neometano uspjela napustiti prostor zgrade i ulicu s tajnim putnikom od kojeg je doznao za pucnjavu i ranjenog Denisa, pa je Lučića odvezao do rijeke Save gdje je bacio revolver te potom uskočio opet u prtljažnik stigavši tako do svoga punca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....