Skočio poskok na poskoka, komentira se ovih dana u Zadru velika policijska akcija u kojoj je prošlog četvrtka 16 osoba osumnjičeno, a pet privedeno za gospodarski kriminal, pod sumnjom da su od 2015. do 2019. godine iz 11 tvrtki i jedne braniteljske zadruge iz Zadra izvukli i oprali 10 milijuna kuna, oštetivši pritom državni proračun za utajeni poreza od 2,5 milijuna kuna, piše Slobodna Dalmacija.
"Poskok na poskoka" ne misli se doslovno na zmiju otrovnicu, već u kontekstu naziva čuvene jedinice zadarske specijalne policije "Poskoci", poznate po brojnim akcijama tijekom Domovinskog rata, koja u Zadru ima gotovo kultni status. Naime, među glavnim osumnjičenicima za gospodarski kriminal našli su se Marko Čulina Maka (48) i Ivica Kapetanović (53), nekadašnji pripadnici "Poskoka", a "ugrizli" su ih njihovi ratni suborci, Anton Dražina, ratni dozapovjednik i poslijeratni zapovjednik Poskoka, a danas načelnik PU zadarske, te Bore Mršić, ratni član te postrojbe specijalne policije, a danas šef zadarskog odjela kriminalističke policije.
Nečasno otpušten
Nekadašnji suborci, godinama nakon rata, tako su se našli na suprotnim stranama zakona. Jedni ga krše i nije im prvi put, a drugi ga pokušaju koliko toliko (za)štititi. Čulina je naime već osuđivan za iznudu, a sada je dobio mjesec dana istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja kaznenog djela. Dok je Kapetanović, inače predsjednik Udruge SJP Poskoci i upravitelj Braniteljske zaklade Sokol Zadar iz koje je izvlačen novac, zaradio "samo" kaznenu prijavu.
Tom dvojcu bivših "Poskoka" u kriminalnim aktivnostima, tvrdi policija, priključila su se još dvojica bivših zadarskih policajaca. Vedran Ikić (44), nekadašnji pripadnik pomorske policije i svjetski prvak u džiju-džicu, u zatvoru je od početka svibnja zbog pomaganja u bijegu Denisu Paraću, i u međuvremenu je osuđen na 18 mjeseci zatvora. Ikić je nečasno otpušten iz policije zbog nasilničkog ponašanja.
Iza sebe ima dugu povijest nasilja i problema sa zakonom, ali sve do svibnja ove godine uspijevao je ostati na slobodi. Poznato je inače da je njegovo otac, Ante Ikić, u dobrim i prijateljski odnosima s brojnim utjecajnim pripadnicima zadarskog pravosuđa, među kojima su biši državni odvjetnik Ivan Galović, sadašnji županijski sudac Marijan Bitanga ili bivši županijski sudac, a sada Ikićev odvjetnik, Branimir Zorica.
Četvrti u nizu je Budimir Savarin, bivši visoko pozicionirani službenik zadarske policije, načelnik policijskih postaja u Srbu i Obrovcu, i "glavni mozak" operacije koji je preko svojih tvrtki registriranih u Zadru i Zagrebu prao novac uz provoziju od pet posto. I on je dobio mjesec dana istražnog zatvora.
No što su sve radili, kakav je bio modus operandi, kako su izvlačili novac iz svojih tvrtki i tako neke, poput Ikićeve Viper protecte, odveli u stečaj?
Priča počinje 2015. godine kada Vedran Ikić i Budimir Savarin započinju suradnju. Naime, najstariji tragovi pranja novca koje policija ima potječu upravo iz tog vremena, a nakon što je sistem uhodan, njemu su se priključili drugi Zadrani. Najprije Mate Ivković, već od siječnja 2015. do prosinca 2016., potom Marko Čulina od srpnja 2017. do ožujka 2019. godine, a za njim i Ivan Kapetanović, od kolovoza 2017. do listopada prošle godine.
Čulina i Ikić poslovno su povezani već godinama preko nekoliko tvrtki. U Ikićevoj zaštitarskoj tvrtki Viper protecta, koja je od travnja u stečaju, direkorica je Nensi Čulina, Makina žena. U njihovoj zajedničkoj tvrtki Sokol projekt, iz koje je također izvlačen novac, Makin sin Andrija (23) je odgovorna osoba, i zbog toga je dobio kaznenu prijavu.
Pranje novca
Andrija je također otprije poznat policiji kao jedan od sudionika u slučaju peterostrukog silovanja na zadarskoj plaži Kolovare u studenom 2013. godine. Upravo na toj plaži Sokol projekt je zahvaljujući benevolentnosti zadarske gradske uprave, na tom najatraktivnijem dijelu gradske obale, držao lokal "Zara beach", bivši "Hitch", ispred kojeg se nekoliko godina prije dogodilo grupno silovanje, sve dok im vlasnik Hotela Zadar Milan Miletić nije na vrat navukao carinu, koja ga je trajno zatvorila.
Odmah u nastavku popularnog gradskog kupališta još uvijek se nalazi jedan drugi veliki ugostiteljski objekt kojeg vodi Braniteljska zadruga Sokol Zadar s upraviteljem Ivanom Kapetanović, iz koje je također izvučen novac, a u kojoj je poslovno svoje prste imao, prema istraživanju policije, i Marko Čulina.
Ćulina i Ikić novac su izvlačili uz pomoć Savarina i Žilijena Satmarija iz Vinkovaca. Primjerice, Sokol projekt bi Viperi protecti isporučio fiktivne račune (fakture) u vrijednosti većoj od milijun kuna, a onda bi Savarin Viperi poslao fakutre na iznos od 511 tisuća, a Satmari na iznos od 140 tisuća kuna. Po tim fiktivnim računima u vrijednosti 650 tisuća kuna, Viper bi uplatio novac, a Savarin i Satmari bi ga dizali i gotovinu vraćali vlasnicima. Samo u toj akciji pranja državu su zakinuli za 130 tisuća kuna na ime PDV-a.
S obzirom na isporučene fakture u vrijednosti većoj od milijun kuna, policija sumnja da je namjera bila oprati još novca, ali je Vipera uplatila onoliko koliko je u tom trenutku imala na računu.
U drugoj jednoj prilici Satmari je Sokol projektu dostavio računa u vrijednosti 800 tisuća kuna, a najviše takvih poslovnih razmjena za nepostojeću robu i usluge, izveo je Ikić uz pomoć Savarina i Satmarija. Iz Vipere je u nešto više od četiri godine uspio tako izvući oko 4,5 milijuna kuna. Zajedno s novcem iz Sokol projekta, Ikić je izvukao preko 5 milijuna kuna samo za sebe. Zapravo, kako se oprani novac dijelio između njega i Čuline, nije poznato.
Kapetanović je preko zadruge, a uz pomoć Savarina (125 tisuća), Satmarija (360 tisuća) i Dejana Adama (310 tisuća) iz Vinkovaca, koji inače služi zatvorsku kaznu, izvukao ukupno 680 tisuća kuna, utajivši pritom 180 tisuća kuna PDV-a.
Zanimljiva su još dvojica Zadrana, Toni Šimićev (35) i Mate Ivković (33). Šimićev je poznat kao suvlasnik, uz Marina Goleša, nekih od najpopularnijih gradskih lokala, kao što su noćni klub Hype i bar Teatro, a vlasnik je L.A i, u vrijeme kaznenih djela, kluba Mango. Šimićev je, po prijavi, preko Satmarija i fiktivnih računa oprao 250 tisuća kuna te se brani se sa slobode, dok je Ivković bio priveden, ali je nakon ispitivanja kod suca istrage pušten.
Bijeg u Zagreb
Ivković je u cijelu priču s pranjem novaca dospio preko tvrtke Ekologika kojoj je bio direktor i suvlasnik od 2014. do 2017. godine. Ekologika se bavila prodajom sanitarnih potrepština i kozmetike za ugostiteljske objekte (ručnici, toaletni papir, sapuni, osvježivači zraka...). Mladi i poduzetni Ivković je uz pomoć Savarina, navodno samo u jednoj godini, iz tvrtke izvukao 680 tisuća kuna i tako oštetio državni proračun za oko 140 tisuća kuna.
Nakon puštanja Ivković je dobio posebnu pažnju medija, kako zbog svojih fotografija objavljenih na društvenim mrežam u društvu poznatih političara i osoba iz javnog života, tako i zbog činjenice što je pokušao pobjeći policiji u četvrtak ujutro kad su mu došli pred vrata stana, u "Zmiji", najvećoj vijugavoj zgradi na području TIZ-a.
Kad su mu oko 6.45 sati policajci pozvonili na parlafon, nije se htio javiti, već se liftom spustio na stražnji izlaz zgrade i odjurio do svog parkiranog BMW-a X5 kod dječjeg vrtića Radost. Ubrzo je primjećen na jednoj benzinskoj postaji u gradu, a potom na Kalmetini, i policiji je bilo jasno da bježi put Zagreba. No kad je na autocesti iza sebe ugledao presretača, nazvao je policiju i rekao da će doći za sat vremena s odvjetnikom. Odgovoreno mu je da ne treba dolaziti.
Policija ga je zaustavila na odmorištu Zir i zbog neubičajenog ponašanja i izgleda, odlučila testirati na kokain. Od nastupa panike Ivković nije imao sline u usnoj šupljini, pa su policajci davali vodu da dođe sebi. Preliminarni test je pokazao da je pozitivan na kokain, no kako je odbio testiranje krvi, protiv njega je podnijeta prijava za vožnju pod opijatima.
Ivkovićeve fotografije objavljene na društvenim mrežama izdvojile su ga od ostalih sudionika "velike praonice". Njegovo naslikavanje s članovima HDZ-a otkrilo je da je i sam član te stranke, na jednoj je fotografiji sa svojim sumještanimom iz Šakrbrnje, Josipom Bilaverom, nedavno imenovanim državnim tajnikom u Ministarstvu prometa i, kako mu tepaju, političkom zvijezdom u usponu, ali i s Kolindom Grabar Kitarović, Milanom Bandićem, Zdravkom Mamićem...
Oni koji ga poznaju kažu da je Mate "kruh od čovjeka", dobričina, prijatelj, veseljak, koji funkcionira kao društvena posvuduša, tzv. connecting manager, čovjek koji zna ljude koji znaju ljude. Svi su se pitali otkud mu novac za skupe automobile, stan na TIZ-u i brendiranu odjeću, ali malo tko je znao čime se zapravo bavi.
Od 'Tariguza' do 'Pabla'
Ključna životna promjena navodno mu se dogodila prije dvije godine kada je odlučio prodati svoje udjele u Ekologiki i dobro uhodan posao prodaje sanitarne kozmetike. Do tada su ga u društvu znali posprdno nazivati "Tariguz", ali kad je "pranjem" i od prodaje tvrtke "upao u lovu" dobio je nadimak Pablo, navodno zbog fizičke sličnosti s poznatim kolubijskim narkodilerom Pablom Escobarom.
Policija ipak kao jednog od ključnih ljudi za uspostavu praonice novca drži Dalibora Bakmaza (48), zeta poznatog zadarskog trgovca i vlasnika maloprodajnog lanca. Bakmaz je, prema sumnjama istražitelja, bio ključan čovjek za uspostavu poslovnog odnosa između većine Zadrana i Savarina, odnosno dvojice Slavonaca, Satmarija i Adama.
Presudan za cijelu akciju bio je njegov susret 15. travnja s Ikićem u jednom poznatom zadarskom restoranu na Boriku. Nakon zajedničkog ručka, Bakmaz odlazi u Zagreb kod Savarina od kojeg uzima krivotvorene fakture i račune te ih donosi Ikiću u Zadar kako bi ovaj prikrio tragove kaznenih djela. Međutim, na parkingu kod istog restorana policija zaskače obojicu. Na mjestu su problijedili, a policija Bakmaza privodi i oduzima mu dokumentaciju koja postaje bitan dio kaznene prijave.
Sve je počelo s Daliborom Paraćem
Iako je na konferenciji za medije u policiji bili rečeno da se istraga u slučaju pranja novca vodi od početka godine, vjerojatnije je da se cijelo klupko počelo rasplitati u travnju, najprije istragom aktivnosti a potom i pogibijom Dalibora Parać kojeg je policija smatrala izvršiocem napada na kuću odvjetnika Sudinje prošle godine u Skošanu, ali i opasnim kriminalcem, dilerom i pljačkašem bankomata. Parać je naime održavao kontakte s Ikićem, Šimićevim, Bakmazom, Ivkovićem i Savarinom.
Zapravo, istražujući Paraćev krug suradnika i prijatelja, policija je počela istraživati njihove legalne poslove i malo pomalo razotkrila mrežu preonice koja je funkcionirala sve do travnja ove godine, kada se iznenada "zatvara", paralelno s intenzivnom policijskom istragom oko Paraćeve uloge u napada na odvjetnika Hotela Zadar, koji je Ikiću i Čulini praktički uništio posao na Kolovarama.
Šimićev je sudjelovao u organizaciji njegov pogreba, pomagao je prikupljanje novca za Paraćev sprovod i pomoć obitelji, ali je sudjelovao u prikupljanju novca za pomoć Ikiću nakon što je završio u istražnom zatvoru. I Bakmaz je prema podacima policije imao kontakte s Paraćem dok je bio u bijegu, a u isto vrijeme je i izvodio neke radove na Paraćevoj kući.
Intelektualac, policajac, pa kriminalac
Savarin je na Filozofskom fakultetu u Zadru završio studij filozofije i sociologije. Godine 2011. na Općinskom sudu u Zadru nepravomoćno je osuđen na uvjetnu kaznu od četiiri mjeseca zatvora s rokom kušnje od godinu dana zbog zlouporabe kreditnih kartica i čekova., nagomilao je dug od 122 tisuće kuna koji nije vraćao. U to vrijeme bio je vlasnik tvrtke Progres u Obrovcu.
Javnosti je postao poznat nakon što je uhićen 2009. godine zajedno sa još četvoricom muškaraca osumnjičenih da su trgovački lanac Mercator prevarili za oko milijun kuna. Sve do ožujka 2007. godine, kada je dobio nečastan otpust iz zadarske policije zbog nedoličnog ponašanja izvan službe, bio je zaposlen u MUP-u.
U zadarskoj policiji zaposlio se devedesetih godina, još kao student, i tamo je dugo godina obnašao različite funkcije. Isprva je bio inspektor Odjela kriminalističke policije PU zadarske, da bi poslije postao načelnik Policijske postaje u Srbu, a u međuvremenu ga je sindikat državnih službenika i namještenika RH 2005. godine imenovao i za sindikalnog predstavnika PU zadarske.
Još dok je radio u policiji, Savarin je 1995. godine osnovao tvrtku za konzalting i trgovinu “Progres Zadar” d.o.o. sa sjedištem u Kruševu. Tvrtka se bavila izdavanjem knjiga, časopisa i publikacija, savjetovanjem u vezi s poslovanjem, kupnje i prodaje robe, do građenja projektiranja i nadzora.