Silvano Smoković, predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pićan, male općine između Pazina i Labina u Istri, u noći s utorka na srijedu dvaput je s kolegom Mladenom Kikovićem prolazio područjem malog, zabačenog vinograda oko 300 metara od Gračišća, no nisu primijetili ništa.
U ranim jutarnjim satima nazvao je mještanin koji živi u blizini spomenutog vinograda. Rekao je da je oko pet i pol ujutro čuo lavež psa na tom području.
Smoković i Kiković odmah su se vratili na taj dio terena kako bi provjerili dojavu. Oko 7.40 sati ugledali su Anamariju Zović, djevojčicu koja će 10. studenoga napuniti četiri godine i čiji je nestanak u utorak navečer na noge digao cijeli pićanski kraj i širu okolicu.
- Bila je budna, stajala je u vinogradu, uplakana. Fizički i psihički djelovala je stabilno. Majica i roba bili su joj suhi, te noći nije bilo kiše. Na nogama je imala ogrebotine, ali ništa strašno. To je mali vinograd, dosta zabačen. Vjerojatno je zaspala negdje tijekom noći pa nas nije čula da je tražimo i dozivamo - ispričao nam je Silvano Smoković, heroj dana, nakon neprospavane noći.
Uzeo je u naručje
Iskusni vatrogasac dodijeljenu mu herojsku ulogu skromno odbacuje.
- Ne bih rekao da sam učinio bilo što herojsko, cijelo su selo i okolica sudjelovali u potrazi, to je nekoliko stotina ljudi. Nije bilo čovjeka koji se nije uključio. Igrom slučaja, mi smo bili ti koji su je pronašli. Naravno da nisam spavao, nisam o tome ni razmišljao. To nam je dužnost i u takvim situacijama nema spavanja. Još sam budan, iako mislim da ću uskoro poći leći - kaže 60-godišnji šef vatrogasaca dobrovoljaca kojeg smo uhvatili u srijedu netom prije zasluženog odmora.
Oni su je pronašli: Silvano Smoković, predsjednik DVD-a Pićan i Mladen Kiković, tajnik DVD-a Pićan
U 7.40 sati, nakon što je cjelonoćna potraga sretno završila, podigao je Anamariju u naručje. Uskoro su je vratili roditeljima koji žive oko dva kilometra od mjesta na kojem je pronađena.
Uobičajena večer
- Nasmijala se kad nas je ugledala. Ne mogu vam ni opisati koliko smo bili sretni kad je pronađena. Nije ozlijeđena, ima samo par ogrebotina od grmlja. Ne znamo gdje je provela noć, još je mala, još slabo govori, pa nam nije znala ispričati. Ali, pretpostavljamo da se negdje zavukla s psima i odspavala jer joj je roba bila suha, samo su joj noge bile malo mokre od rose. Psi su se vratili doma pola sata nakon nje. Ujutro se poigrala s bratom, a potom je zaspala - ispričao nam je Davor, Anamarijin otac.
Ono što će se pretvoriti u noć strave za obitelj Zović počelo je oko 19 sati. Bilo je to uobičajeno ljetno predvečerje na obiteljskom imanju Zovićevih u selu Lukeži pokraj Pićna. Anamarija se, kao i obično, igrala u dvorištu.
Dozivali je cijelu noć
- Otišla je otvoriti vrata kaveza s psima. U tom trenutku ja sam bio u kući jer sam u petak operirao koljeno pa moram mirovati. Supruga je stavljala sušiti robu, a tast je isto bio oko kuće. Psi su istrčali van, a Anamarija je očito krenula za njima. Sve se dogodilo u par minuta, jako brzo. Ona je dosta živo dijete, brzo se kreće, i očito je taj jedan trenutak bio dovoljan da nam nestane s vida - kaže Davor Zović.
U potragu su, prema njegovim riječima, prvo krenuli sami da ne dižu paniku, a Davor je istog časa “zaboravio” na operirano koljeno i preporučeno mirovanje. Kada malenu nisu uspjeli pronaći, alarmirali su susjede. Uskoro je na nogama bio cijeli kraj i nekoliko stotina ljudi pretraživalo je šume, grmlje i livade dozivajući “Ana, Ana”...
Policija je na svojim stranicama objavila fotografiju i opis - Anamarija je visoka oko 100 centimetara, ima smeđu valovitu kosu (do uha) i plave oči, a u trenutku nestanka bila je odjevena u sivu majicu s ružičastim ponijem, zelene kratke hlačice. Na nogama je imala ljubičaste kroksice.
Besana noć
Punih 13 sati, koliko je trajala potraga za djevojčicom, svjetla ručnih lampi obasjavala su šume, livade i kamenjare pićanskog kraja. Anamariju su tražili mještani, rođaci i prijatelji, vatrogasci, policajci, lovci, HGSS-ovci iz Pule i Rijeke, psi tragači. Stigla je i interventna policija s termovizijskim kamerama.
- Kada sam se ispričao što smo im napravili ‘pomutnju’, rekli su mi da se nemam što ispričavati, da i oni imaju malu djecu i da mogu zamisliti kako nam je. Svi su dali sve od sebe i svaka im čast. Neizmjerno smo im zahvalni - kaže Davor.
Cijela obitelj Zović, naravno, nije ni oka sklopila, a kamen sa srca pao im je kad su Anamariju ponovno držali u naručje. Pregledala ju je ekipa medicinske pomoći i zaključila da je sve u redu. Niz lice su krenule suze radosnice. Nakon toga, umorna djevojčica mogla je napokon u svoj krevetić.
Otac nam priča da je Anamarija jako povezana sa psima, posebno s mladom kujicom. Znala se, veli, zavući u kavez i igrati s njima. Psi za kojima je i krenula u mračnu noć, kujica od nekoliko mjeseci i stariji koker španijel, čuvali su je cijelu noć i na kraju dozvali tragače.
Skakala na trampolinu
Roditelji su se, nakon što je djevojčica nestala, trudili da ne uznemire njenog petogodišnjeg brata, no, kako kaže Davor Zović, dječak je ipak osjetio da se nešto događa. I njemu je laknulo jučer ujutro nakon što se nakratko uspio poigrati sa sestricom. Samo ona zna gdje je i kako provela noć, no obitelji, koja je još uzbuđena zbog sretnog ishoda, najvažnije je da je vraćena živa i zdrava.
Već poslijepodne Anamarija se razdragano igrala i skakala na trampolinu
I Anamarija je, očito, još pod dojmom, no iako ne zna opisati događaje iz protekle noći, na njoj se ne primijeti da joj se dogodilo išta strašno. Već jučer poslijepodne, nakon što je odspavala, razdragano se igrala i skakala na trampolinu.
Otac Davor objašnjava da nije istina, kako su prenosili portali, da je Anamarija išla sama šetati sa psima.
- To se dogodilo na imanju, kraj kuće. Naravno da je ne puštamo samu u šetnju. Bio je to doslovno trenutak u kojem smo skinuli pogled s nje - kaže otac.