Zagrebački poduzetnik Josip Dikan Radeljak nepravomoćno je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu oslobođen optužbe da je prije šest i pol godina u stubištu zgrade u srcu metropole komadima siporexa gađao i lakše ozlijedio Danicu M., zaposlenicu tvrtke koju je osnovala Srpska pravoslavna crkva.
Prema navodima tužbe, Danica je još ustvrdila i da joj je Radeljak psovao "mrtvu srpsku majku". No sud tijekom provedenog dokaznog postupka, nakon niza ispitanih svjedoka i predočenih dokaza, nije utvrdio da je Radeljak postupao s namjerom da Danici M. nanese teške tjelesne ozljede. Također, ni svjedoci nisu potvrdili da su čuli navedenu psovku pa će u konačnici, s obzirom da je Danica M. kao privatni tužitelj vodila kazneni progon, morati snositi troškove sudskog postupka ako oslobađajući pravorijek potvrdi viši sud.
Ona je, naime, podnijela privatnu tužbu za nanošenje lakših tjelesnih ozljeda 14. listopada 2016. na 3. katu hodnika zgrade Trga Petra Preradovića. Tom je prilikom zadobila, kako je u njoj navela, ekskorijacije na desnoj podlaktici i zglobu, zbog čega je uslijedila i akutna reakcija na stres.
Podsjetimo, Radeljak je prošloga tjedna na suđenju s gnušanjem odbacio optužbe negirajući bilo kakav govor mržnje kao i fizički napad. Tvrdio je i da se spremačica sama ozlijedila dok je premiještala velike oštre komade.
- Kojim sam ja to kamenom nju udario? Pokažite mi! Da sam ja bacao te ogromne ploče od 50 kila na nju, ona bi bila mrtva. Derala se i da ja ne volim Srbe. Njoj na čelu kao prvo ne piše da je Srpkinja, a i ne znam odakle joj ta pomisao. Pa bio sam 25 godina u braku sa Srpkinjom s kojom imam sina. A imam i puno prijatelja Srba. To je čisto klevetanje. Tužiti me sudu da sam udario nekoga je prestrašno. Imam previše škole da udaram.
Gledajte, s obitelji sam se toga dana vratio s godišnjeg odmora nakon dva mjeseca mora. I ispred vrata stana dočekao nas je zid od siporexa debljine 15 cm. Otvorili smo vrata i udarili glavom doslovno o zid. Pa to je ozbiljan zid bio. Zvali smo policiju, do tad već 20 puta valjda, ali kad se radi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, s druge strane tu prestaju njihove ljudske ovlasti. U tom prostoru, metar s metar velikom, nema mjesta da bi se gađali, a kamoli nabacivali pločama siporexa - ispričao je u svoju obranu Radeljak napominjući da su zbog zida koji je "niknuo" na njegovim vratima stana bili primorani upotrijebiti institut samopomoći. Rekao je i da su ti komadi bili teški između 40 i 50 kilograma te da su ih oni stavili uza drugi zid kako bi mogli prolaziti.
- No nismo mi to htjeli odnijeti na otpad, nego smo smatrali da to treba SPC, koja je zid i izgradila. Čistačica se pojavila i počela izmještati te komade opet na naša vrata. Trajalo je to prebacivanje neko vrijeme i onda su se lukavci sjetili sve te komade unijeti u unutrašnjost stana. Išli su sakriti svoju sramotu i tužili su mene i sina za ometanje posjeda, a zapravo su oni ti koji smetaju nama. Zakazan je bio očevid pa je čistačica sve to opet vratila u vanjski hodnik jer to su bili dokazi. Sin i ja smo joj rekli da prestane i da nas pusti da živimo. I onda je stigla ova tužba zbog koje sam ja tu gdje jesam - objasnio je još Radeljak ističući kako je konačno sudski dobio i preostale sporne kvadrate na katu koje koristi SPC i s kojima je vodio više sporova.
Spornoga datuma iz tužbe prisjetila se u sudnici i Danica M. koja je toga trenutka ručala s Milenkom i Slavicom Popović te Slobodanom Daskalovićem. Začula je buku i izašla na hodnik.
- Vidjela sam Radeljaka kako drži siporex i baca na vrata stana. Prije toga su majstori stavili pregradni zid na hodniku od njegova stana. Pitala sam ga zašto baca siporex, a bio je ljut jer su Popovići u stanu preko puta. Psovao mi je mrtvu majku srpsku. Micala sam s vrata siporex, no u jednom trenu udario me komadom cigle po desnoj podlaktici. Potekla je krv. A Popovići i Daskalović su izašli ispred vrata, no ne znam jesu li vidjeli napad, ali vidjeli su ozljede.
Radeljaka se bojim i bježim čim ga vidim. Bila sam izvan sebe i završila sam u Vrapču, a kasnije na bolovanju. Inače radim u tvrtki kao spremačica te čistim stubišta uključujući i zgradu gdje živi Radeljak. Znam ga otprije, imali smo već neke svađe dok sam čistila jer ne može smisliti Popoviće koji borave u stanu preko puta njegova - prisjetila se Danica M. pojasnivši da hodnik gdje se odvio sukob koriste Radeljak i SPC. Dodala je i da je sporni zid napravljen po nalogu SPC koji je potom Radeljak srušio i nju, kako je ustvrdila, namjerno pogodio jednim komadom.
- Isključujem mogućnost da me ozlijedio dok je razbijao zid. Nije se moglo izaći, a on je bio ljut. Ja sam to micala jer sam htjela počistiti da možemo izaći, a on je ponovno vraćao na vrata. Mislim da je taj komad bacio s namjerom da me ozlijedi. Ne znam kad je zid napravljen, ali on ga je srušio - zaključila je Danica M.
Na kraju sudskog postupka, odvjetnica Danice M. u spis je dostavila imovinsko-pravni zahtjev težak 20.000 kuna s kamatama za koji smatraju da Radeljak treba platiti. Dok je taj podatak u sudski zapisnik na glas diktirala raspravna sutkinja, Radeljak se glasno zapitao: "Ma što je to? 20.000 kuna? I za što? Za ogrebotinu? Ili za srušeni zid? Ma dajte molim vas, zar sud nema važnijeg posla? Ovdje se treba samo zapitati jedno. Moje odvjetnike i sudske postupke u kojima sam ja, plaćam ja, a sve troškove suda i odvjetnika u slučaju SPC znate li da plaća naš državni proračun?".