Početkom siječnja malodobni dječak iz Pule oduzet je od majke i oca te smješten u ustanovu u Lovranu. Naime, njegovi su ga roditelji, uslijed iznimne nepažnje, doveli u kontakt s opojnim sredstvom koje je, nakon dočeka Nove godine, slučajno ostalo zagubljeno na stolu.
No, slučaj i ne bi bio toliko neobičan da ne postoje činjenice koje ukazuju na upitnu reakciju pulskog Centra za socijalnu skrb i nadležnog Općinskog suda.
Od pravnice Ivane Bilić, suradnice branitelja Marije Budimir i Matije Miloša, koji zastupaju roditelje, Glas Istre saznaje da su spomenutu mjeru Centar i sud donijeli isključivo na temelju šture dokumentacije, bez saslušavanja i procjene roditelja po vještaku psihologu ili psihijatru, ili bilo kakvih dokaznih radnji kojima bi se procijenilo je li takva mjera nužna i adekvatna.
Nitko se, kaže odvjetnica Bilić, nije potrudio utvrditi o kakvim je osobama riječ te ima li uopće govora o zanemarivanju djeteta.
Na dan dočeka 2021. godine mladi par iz Pule pozvao je dvoje prijatelja na druženje u svom domu, dok su dijete dali na čuvanje baki, majčinoj majci.
Jedan prijatelj na druženje je donio tabletice ecstasyja, poznatog stimulativnog sredstva. Roditelji, osjećajući opuštenost vjerojatno zbog odsustva djeteta, donijeli su pogrešnu odluku i prvi put u životu konzumirali ecstasy tako da su jednu tabletu podijelili na trećine. Važno je naglasiti, kaže odvjetnica Bilić, da nikad prije nisu takvo što probali, pa nema govora o osobama konzumentima opojnih droga, ovisnicima ili slično. Upravo suprotno, tom su prilikom prvi put u životu takvo što konzumirali, a što potvrđuje i njihova medicinska dokumentacija, naročito kasnije provedena testiranja na droge i opojna sredstva, koja su negativna, ističe Bilić.
Nekoliko dana kasnije, točnije 3. siječnja oko 10 sati ujutro, zaigrano dijete u dobi od godinu i pol popelo se na stolicu i uzelo s radnog stola trećinu tabletice ecstasyja koju roditelji, nemarom, nisu odmah nakon dočeka bacili u smeće. Roditelji su ubrzo pozvali hitnu pomoć koja je odvela dijete u bolnicu. Srećom, njegovo je zdravstveno stanje ubrzo stabilizirano i van je životne opasnosti.
Dan kasnije, na prvom ispitivanju u policiji, oba roditelja priznala su svoju grešku i izrazili su izrazito kajanje zbog nemara nakon čega su uhićeni. Otada roditelji nisu vidjeli svoje dijete. Naime, istog dana je Općinsko državno odvjetništvo u Puli roditeljima odredilo mjeru opreza te zabranu približavanja i uspostavljanja kontakta s malodobnim sinom, koja će trajati "dok za to postoji potreba", a najdulje do izvršnosti presude za već spomenuto kazneno djelo.
Centar za socijalnu skrb Pula 7. siječnja donio je rješenje o žurnoj mjeri izdvajanja djeteta izvan obitelji i smještaja u ustanovu Dječji dom Ivana Brlić Mažuranić u Lovranu, prije nego li je itko iz Centra saslušao roditelje, ili bilo kojeg drugog člana uže obitelji. Isto rješenje je putem pošte roditeljima uručeno tek 12. siječnja te su oni, isti dan, putem svoje punomoćnice, odvjetnice Marije Budimir, uložili žalbu.
Dana 14. siječnja roditelji su poštom zaprimili poziv Općinskog suda u Puli da se u roku od tri dana očituju na prijedlog Centra radi privremenog povjeravanja njihovog djeteta ustanovi u Lovranu. Odmah sljedeći dan roditelji su podnijeli očitovanje putem svoje odvjetnice, no 18. siječnja Općinski sud u Puli donio je Rješenje kojim prihvaća prijedlog Centra bez održavanja rasprave, bez provjeravanja je li sud zaprimio očitovanje roditelja, navodeći da roditelji nisu dostavili svoje očitovanje što je, prema tvrdnji Ivane Bilić i samih roditelja, netočno i neprovjereno.
Također, do 22. siječnja nitko iz Centra nije poduzeo ništa na okolnost utvrđivanja osnovanosti donesene mjere, a taj dan napokon su došli vidjeti obiteljski dom gdje su utvrdili da postoje svi uvjeti za razvoj i odgoj djeteta.
BIlić napominje kako Sud nije u obzir uzeo okolnosti da se inače radi o jako brižnim roditeljima koji pružaju adekvatnu brigu i odgajaju svoje dijete u sigurnim i normalnim uvjetima. Isto tako, izgleda da sud uopće nije cijenio činjenicu da oba roditelja imaju žive i mlade majke koje su u odličnim odnosima s unukom i roditeljima, zdravstveno sposobne, i koje bi rado skrbile o unuku dok traju svi predmetni postupci.
- Ne bježimo od činjenice da smo pogriješili. Od samog početka imamo iznimnu želju surađivati sa svim nadležnim tijelima, svakodnevno im se obraćamo u nadi da će netko imati sluha. Neizmjerno nam je žao što se desio taj jedan jedini, prokleti izolirani propust i voljni smo poduzeti sve moguće korake da svoju grešku ispravimo. No, je li normalno da nas žele trajno odvojiti od djeteta? Cijelo nas vrijeme zastrašuju oduzimanjem djeteta. Do sada su, iz doma u Lovranu, barem davali informacije našim majkama, odnosno bakama našeg sina, no sada su prestali razgovarati i s njima - objašnjava shrvani otac.
- U više smo se navrata na vlastitu inicijativu podvrgnuli testiranju na droge. Nismo konzumenti droga niti ovisnici, i svim silama želimo to dokazati. Do sada su nam svi nalazi negativni. Nažalost, ni to nam nije uzeto u obzir - kaže majka u suzama.
Novinari Glasa Istre kontaktirali su pulski Centar za socijalnu skrb, međutim budući da je riječ o maloljetnoj osobi nisu im mogli dati informacije o predmetu.
Kazneni postupak vodi se pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli.