- Moj sin zbog posla je platio prijateljici da kćer pričuva nekoliko dana. To je netko prijavio i Centar za socijalni rad u Osijeku ju je oduzeo. Imali su namjeru dati je na usvajanje. Morao sam to spriječiti - kaže za Kurir Miroslav Veršegi.
- Gledao sam u njezino lice puno suza. Pokušao sam joj objasniti da ju ne mogu voditi. Plakala je i molila: ‘Deda, deda, molim te, ne ostavljaj me‘. Tad sam prelomio i odlučio odvesti je u Srbiju - ovako svoju ispovijest za Kurir počinje Miroslav Veršegi (65), za kojega mediji pišu da je oteo kćer svoga sina 19. srpnja. On ima dvojno državljanstvo, srpsko i hrvatsko, rođen je u Srbiji, a osmogodišnju unuku, koja također ima dvojno državljanstvo, odveo je iz Doma za djecu u Osijeku, u koji je bila smještena rješenjem Centra za socijalni rad nakon što je njezinim roditeljima odlukom suda, prije 19 mjeseci, oduzeto pravo na roditeljsku skrb.
- Otišao sam kod unuke u posjet i prvi put su mi nakon godinu dana dopustili da je izvedem iz doma. Bila je vesela što smo izašli, odveo sam je u McDonald‘s, u igraonicu. Pitala me hoćemo li poslije toga ići kući. Pokušavao sam joj objasniti da ne možemo. Ona je toliko plakala, molila me da je ne vraćam tamo. Ja sam sebe doveo u nezavidnu situaciju - prisjeća se Veršegi.
- Učinio sam što sam učinio, ostavio sam u Hrvatskoj i kuću i posao, samo kako bi unuka bila sretna. Dijete me tijekom svake posjete pitalo: ‘Deda, kad idemo kući?‘. Stalno sam govorio: ‘Drugi put‘. Nisam više mogao gledati u nesretno dijete, odlučio sam odvesti je kako bih zaštitio njezine interese. Kad sam prešao granicu Srbije, javio sam domu da je dijete sa mnom, da ne brinu i da se više neće vraćati za Hrvatsku. Nazivaju me otmičarem.
Nakon tog poziva, Veršegi je prijavljen za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece. Županijski sud mu je odredio istražni zatvor, no hrvatska policija još mu nije ušla u trag. Kroz međunarodnu policijsku suradnju saznalo se od Interpola u Beogradu na kojoj se adresi dijete nalazi, odnosno da je s majkom, koja je poručila kako nema namjeru dijete vraćati u Hrvatsku.
- Unuka je pored majke, gdje joj je i mjesto. Viđam je svakoga vikenda i uživamo, šetamo se, kupio sam joj i telefon. Ovdje je postala drugo dijete, konačno je sretna. Upisali smo je i u školu, malo ima problema s ćirilicom, ali i to će naučiti - priča djed.
Objašnjava kako se djevojčica rodila u Srbiji, ali je nakon razvoda njezinih roditelja starateljstvo pripalo njezinu ocu, odnosno sinu sugovornika Kurira, koji ju je prije četiri godine odveo u Hrvatsku, gdje se zaposlio.
- Sin je zbog posla nju na čuvanje ostavio prijateljici za 2500 kuna, odnosno 330 eura, koja ju je čuvala šest dana i sve je bilo u redu. Međutim, to je netko prijavio i Centar za socijalni rad mom sinu oduzeo je dijete i smjestili su je u dom. Dijete je godinu i pol dana provelo u domu i odlučili su je dati na usvajanje. Sin je zbog toga prijetio socijalnoj radnici, zbog čega je odležao sedam mjeseci u zatvoru i ne može napustiti zemlju - kaže Miroslav.
On dodaje kako mu ne pada na pamet dopustiti da dijete bude dano na usvajanje. Institucije u Hrvatskoj tražile su da se u skladu s Haškom konvencijom o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece djevojčica vrati.
- Dijete se ne može vratiti, ona nije osuđenica da mora odslužiti kaznu. Ona ne želi tamo, već svojoj kući! Hrvati hoće naše državne organe natjerati da izvrše silu nad djetetom - rekao je djed.
Odgovor Centra za socijalni rad u Osijeku još se čeka.