Obitelji Kaniški i Pokos iz Varaždina, njih šestero iz tri generacije, ubuduće će imati zajednički rođendan 10. travnja. To je datum kad su ih minute, možda i sekunde dijelile od smrti trovanjem ugljičnim monoksidom.
- Da smo zaspali, ne bismo se probudili - tek su jučer postali svjesni što ih je umalo snašlo. Odnekud je, čini se iz bojlera, prostorije preplavio ugljični monoksid. Tihi ubojica, kako zovu plin bez mirisa, zbog čega ga je teško primijetiti i odnosi velike žrtve.
Prisebnost ukućana
Otrovali su se svi. Gospodin Josip Kaniški (66), njegova supruga Marina (62), zet Miroslav i kći Vesna Pokos te njihovo dvoje djece, sin star 18 godina i kći (14). Griju se na plin i imaju plinski bojler u kupaonici. Dimnjak i bojler redovito su čišćeni. Srećom, nisu svi ukućani zaspali prije ponoći jer bi kuća u varaždinskim Dravskim Poljanama bila mjesto velike tragedije.
Otrovali se jesu, ali zahvaljujući prisebnosti ukućana koji su udahnuli manje plina od ostalih, svi su preživjeli. Na mjesto događaja su vrlo brzo stigla četiri vozila Hitne pomoći i vatrogasci. Četrnaestogodišnjakinju su iznijeli jer nije bila pri svijesti.
- Navečer na Uskrs svi smo zajedno otišli do ženine sestre, tu u drugu ulicu. Ostao sam u prizemlju još malo gledati televiziju. Supruga i unučad spavaju na prvom katu, kći i zet u potkrovlju - počinje priču Josip. Supruga Marina se nadovezuje:
- Sam Bog, toliko me boljelo rame da nisam mogla zaspati.
Umorna je i leži, osjeća posljedice trovanja. Tek je došla iz bolnice. Kći i zet su bili najprisebniji te noći. Oni su sljedećeg jutra prvi, s Josipom i unukom pušteni iz bolnice. Unuka stara 14 godina u utorak poslijepodne je još bila u bolnici.
- Zadržana je na promatranju 48 sati, dobro je - rekao nam je ravnatelj Opće bolnice Varaždin Damir Poljak.
Vesna se vrlo živo sjeća noći kad je umalo ostala bez obitelji.
- Kći je zaspala, sin je bio kod nje u sobi i igrao igrice. Ne znam što me tjeralo dolje. U stražnjem dijelu glave sam imala neki pritisak, obično bih mislila da me boli glava, no ne znam zašto sam tu noć odlučila sići i popiti vodu. Kako sam silazila, vidjela sam mamu kako sjedi na krevetu i jauče da ju boli rame. Kažem joj da mi baš nije dobro i u tom trenutku počnem povraćati. Okrenem se i mama povraća.
Tada je sin krenuo u kupaonicu, vidio nas dvije i zanjihao se. Rekla sam mu da je nama jako loše i rekla mami neka pozove mog muža jer ja nisam imala snage viknuti. Krenuo je prema dolje i zamantalo mu se po stepenicama. Shvatio je da nešto grdo ne štima i pozvao Hitnu - govori nam Vesna, njoj je jučer bilo znatno bolje. No, i sad se strese kad se sjeti trenutka u kojem nikako nisu mogli probuditi kćer.
Nemoć i panika
- Nije se budila. Obuzela me strava. Povraćala sam 20-ak puta, sišla i otvorila vrata. Čim sam udahnula zrak, bilo mi je lakše. Nazvala sam 112, preklinjala ih da hitno nekoga pošalju jer nikome u kući nije dobro. U tom su trenutku djelatnici Hitne, koju je pozvao suprug, taman ušli u kuću - i danas se trese kad se toga sjeti.
- Odite gore, dijete mi se ne može probuditi - bila je u panici. Djevojka je danas u bolnici i dobro je.