Zbog ubojstva polubrata Tomislava (37), kojeg je ubo nožem u prsa lani u siječnju u obiteljskoj kući u zagrebačkoj Dubravi, mesar Dragomir P. (47) je uoči godišnjice teškog ubojstva na Županijskom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na 13 godina zatvora.
Ubio ga je 11. siječnja oko 19.10 sati u spavaćoj sobi na katu kuće u kojoj su zajedno stanovali, a u sudnici je krivnju negirao.
- Cijelo popodne od 14 do 19 sati proveli smo zajedno, konzumirajući drogu i alkohol. Ja amfetamin, on kokain, a popili smo i oko litru viskija. Pričali smo o mojem poslu i o njegovu ponašanju, jer u obitelji smo konstantno imali problem s njim, s obzirom na to da je bolovao od shizofrenije i liječio se u Vrapču. Nije redovito pio terapiju, a često je glasno puštao glazbu i budio majku. Ulazio nam je u sobe, bio je nepredvidiv i usput je majku stalno žicao novac.
Znao je biti i agresivan, pa je razbijao po kući vrata i izbacivao namještaj. Tako se ponašao posljednjih godinu i pol te radi njega gotovo nijednu noć nisam spavao. A dovodio je i ljude kući da s njim piju i to me smetalo jer sam ujutro odlazio na posao. Majka je rekla da tu ništa ne može napraviti. Njegova bolest nas je sve uništila. Čak je znao jesti i zelene pupavke - rekao je u svoju obranu, grcajući u suzama, optuženi Dragomir P.
Nakon iznošenja još niza detalja obiteljske problematike, osvrnuo se i na kobni datum ubojstva. Spočitnuo je polubratu, kaže, njegovo ponašanje, kao i događaj otprije 15-ak godina kada ga je pokojni gurnuo pa je pao na neko staklo, ozlijedio nogu i završio u gipsu.
- Tijekom te rasprave Tomica je uzeo sa stola nož te mi ga pružio i rekao da ga zarežem iza uha, da budemo konačno kvit. Taj nož je bio moj, a on ga je znao koristiti za branje gljiva, no ne znam kako je završio u njegovoj sobi. Dakle, stajali smo jedan nasuprot drugome na pola metra udaljenosti i bili okrenuti sučelice. Viši je od mene bio centimetar, dva, a iza njega je bio ormar. Kad mi je pružio nož, ja sam ga uzeo i krenuo prema njemu kao da ću ga zarezati, iako to ne bih napravio, a Tomislav je onda pao pa sam ga primio za nadlakticu lijeve ruke i podigao je uvis.
I on se u tom trenutku nekako napiknuo na nož i pao na pod. Ništa si nismo tada rekli. Jedini zahvat koji sam ja poduzeo jest onaj da ga površinski zarežem iznad desnog uha, a ni na jedan drugi dio njegova tijela nisam nasrtao nožem - tvrdio je dalje optuženi sudskom vijeću, dodajući da ga je nakon toga uhvatila panika, pa je s nožem otrčao na kat i bacio ga u ormar. Uzeo je mobitel i vratio se do polubrata, ali hitnu nije zvao jer se nije, kaže, mogao sjetiti broja.
- On je nepomično ležao, počeo sam ga oživljavati, davao mu umjetno disanje. Masirao sam mu srce, ali je jako krvario. Zvao sam ga da se probudi, a zvao sam upomoć i ukućane. Dotrčala je majka sva izbezumljena, a i očuh koji je komentirao da sam ga ubio. Ja sam njega volio. Žao mi je što je do toga došlo i što je mrtav, jer si to ne mogu izbrisati iz glave. Nisam ga planirao ubiti niti sam imao motiv. Obojica smo bili pijani. On je sad pokopan, a ja u zatvoru - zaključio je optuženi.
Sudskom je vijeću tijekom postupka jedino bilo sporno je li optuženi s namjerom da liši života polubrata zadao spornu ubodnu ranu. Jer u vrijeme zločina osumnjičeni je imao u sebi 1,6 promila i bio je pod utjecajem amfetamina, a obdukcijom mrtvog tijela utvrđeno je da je ubijeni imao u krvi 2,83 promila alkohola i kokain.
Osim članova obitelji, koji su također opisivali teške trenutke s pokojnim, na sudu je saslušan i policajac koji je bio u ophodnji toga dana kada je stigao dramatičan poziv.
- Kolega i ja stigli smo na kat kuće po stepenicama i zatekli muškarca krvavih ruku. Tražio nas je da požurimo dolazak Hitne pomoći i da mu se spasi brat. S ulaznih vrata na podu vidio sam muškarca kako leži s ubodnom ranom u prsima. Tragova krvi bilo je posvuda. Na kraju smo čovjeka uhitili, djelovao je smireno i samo je govorio da mu se spasi brat - prisjetio se policajac.
Sud je na kraju zaključio da je ubojstvu prethodio verbalni sukob braće, a koji je potaknuo sam optuženik raspravom o problemima koje obitelj ima zbog ponašanja žrtve. No dijelu njegove obrane o načinu na koji je nastala ubodna rana i da se pokojni sam nabo na nož vijeće nije povjerovalo jer su na tijelu, osim sporne ubodne rane, prema nalazu obdukcije i sudskomedicinskog vještačenja, bile i druge ozljede.
Vještakinja je istaknula i da takva ubodna rana nije mogla nastati samo naskakivanjem žrtve na nož koji netko drži u ruci, tako da je za sud optuženi, iako smanjeno ubrojiv, postupao s izravnom namjerom prvog stupnja.
- Kao olakotne okolnosti vijeće je cijenilo optuženikovu dob, njegovu prekršajnu nekažnjavanost i kaznenu neosuđivanost te da je inkriminirani događaj izolirani slučaj ekscesnog ponašanja. Također je olakotno cijenjeno izraženo žaljenje i kajanje, kao i žaljenje zbog smrti polubrata, te da mu je nastojao pomoći, oživljavao ga i požurivao dolazak Hitne. Olakotna okolnost je i da je okrivljeni odrastao u nesređenim životnim uvjetima te sam suživot s teško bolesnim bratom, koji nije uzimao terapiju pa se neprimjereno ponašao.
Otegotna je okolnost činjenica da je usmrtio polubrata koji je bio teško psihički bolesna osoba s kojom nije bio u sukobu, a djelo je počinio u obiteljskoj kući, dakle u okruženju u kojem se najmanje može očekivati nasilno i agresivno ponašanje - zaključila je predsjednica sudskog vijeća u obrazloženju presude i pravosudnim policajcima naložila da optuženog vrate u remetinečki pritvor, gdje će čekati pravomoćnost presude.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....