Za sam sudski postupak nije bila "krunski dokaz", niti je utvrđeno da su se vadile baterije iz mobitela, ali je četiri minute nijeme snimke nadzorne kamere, nastale u listopadu 2009. godine na jednom od sastanaka tadašnjeg premijera Ive Sanadera s čelnikom MOL-a Zsoltom Hernádijem u restoranu Marcellino, bio jedan kamenčić u mozaiku dokaza.
Ono što se godinama pričalo, kako se korupcijski poslovi dogovaraju u skupim restoranima, u separeima uz birana jela i butelje čija je vrijednost premašivala prosječnu hrvatsku plaću, sablažnjavalo je javnost.
Nekad mondeni restoran u Jurjevskoj, koji je Mario Čerhak otvorio 90-ih nakon povratka iz Njemačke, zatvoren je od 2012. godine. O tome kako je nastala snimka koja je obilježila korupcijski stil Ive Sanadera Čerhak je govorio i u osebujnom svjedočenju na zagrebačkom Županijskom sudu 11. siječnja 2012. godine.
Zbog upadica u riječ sucu Ivanu Turudiću zaradio je i nekoliko opomena, a Turudić je čak u jednom trenutku njegovo svjedočenje ocijenio "neprobavljivim". Bio je izložen i "baražnoj vatri pitanja" Sanaderova braniteljskog tima o snimci na kojoj se vidi da premijer i čelnik MOL-a razmjenjuju neke papiriće. Ono što je poanta jest da se mito nije dogovaralo na tom ručku, nego davno prije pa ona nije, kako se mislilo, "krunski dokaz", nego samo jedna od kontrolnih činjenica koje je vješto iskoristio USKOK.
Najintrigantnije je bilo zašto je Čerhak sačuvao baš tu snimku od tisuća drugih te je li upozoravao goste da ih se snima, na što je odgovorio: "Toliki idiot nisam", pa dodao da njemu nikad "nijedan idiot nije prišao i rekao da se snima. I zato ne znam zašto bih ja bio takav idiot".
Na taj sastanak prvi je došao Robert Ježić, nekadašnji Sanaderov prijatelj, koji je poslije kao krunski svjedok tužiteljstva na sudu ispričao da je pet milijuna eura MOL-ova mita uplaćeno na račun njegove švicarske tvrtke.
"Zatim je ušao Sanader pa Hernádi, koji su sjeli u zaseban dio restorana. Sanader i Ježić su pili jako skupo vino, dok je Hernadi pio čaj, što mi je bilo čudno. U jednom trenutku su mi prišli konobari i kazali da Sanader i Hernádi skidaju baterije s mobitela", ispričao je Čerhak. Ali, to se nije nikad potvrdilo. O razlozima susreta u Marcellinu i sadržaju razgovora Ježić i Sanader na sudu su iznijeli različite priče.
Ostalo je sigurno samo to da su taj dan, kako se vidi iz računa do kojih su došli istražitelji USKOK-a, Sanader, Hernádi i Ježić uz ručak pili kvalitetno vino, pa je račun bio oko 6500 kuna. Pritom je jedna butelja vina stajala oko 4000 kuna. Račune je platio Ježić.