Etel Zavadlav, majka 25-godišnjeg splitskog ubojice koja je još uvijek u Austriji, gdje odrađuje sezonski posao, na daljinu prati slučaj koji je zaprepastio cijelu zemlju. Iako Filipu prijeti najstroža maksimalna kazna u slučaju da se pokaže da je u vrijeme zločina bio ubrojiv, ona u to ne vjeruje.
- Ne vjerujem da će sud odlučiti dati mu 50 godina zatvora. Ne vjerujem. No što bih ja sad trebala napraviti? Da odmah krenem za Split? Što će se promijeniti kad je ionako sve gotovo. Na daljinu mogu više napraviti. U Splitu bi me samo smantali. Žao mi je stradale trojice momaka. Dvojicu sam poznavala, ali ne i njihove roditelje. Nisam se s njima čula i ne planiram se čuti, osim ako bude dobar trenutak te ako bude potrebno i ako budem imala osjećaja. Ne znam zašto se govori da mog Filipa ulica brani.
Vjerujte, ima onih koji prijete i osuđuju. I nije ulica organizirala odvjetnika Branka Šerića da brani Filipa. Ne, to nije ulica. To je avangarda - kaže za Jutarnji list četvrti dan od zločina Etel Zavadlav. Otkriva da je dvojicu ubijenih mladića, Torlaka i Bobana, poznavala te naglašava da bi rado odrobijala svaku minutu umjesto sina.
Na upit o optužbama da ih je, dok su Filip i mlađi brat bili osnovnoškolci, premlatila te bila osuđena na 40 dana zatvora, Etel negira nasilje u obitelj te podcrtava da je odlučila biti vrlo “indiferentna na sve napise po medijima o njezinoj obitelji”.
Majka u Austriji
- Ja nisam zlostavljala sinove. Ali ako će mu to smanjiti kaznu, onda neka tako bude. Neka pišu što god hoće. Ja ću otkriti cijelu istinu kad dođe vrijeme. I njome će biti pogođeni oni koji će se najmanje nadati. Jer otkrit ću što je ovome svemu prethodilo. Jel’ zakazao Centar za socijalnu skrb ili ne, prosudite sami. I znate koliko mi je bitno što mi se svašta zamjera, pa i odgoj sinova? Bitno mi je kao lanjski snijeg. Ne zanima me tko me osuđuje. Znam čiju podršku imam.
Zločin koji se dogodio, nažalost, ne može se popraviti. Dok sam bila u Hrvatskoj, pomagala sam Filipu onoliko koliko je htio primit’. On nije tražio pomoć, već posao. On je preponosan. Na dan ubojstva doslovno nije imao što jesti. Danima nije ni jeo ni spavao - otkriva još Etel, prisjetivši se posljednjeg razgovora sa sinom u subotu popodne.
Pravio se iznenađen
Na internetu je vidjela vijest da kvartom u kojem Filip živi šeta naoružan ubojica. - Čula sam ga nakon zločina, ali nisam znala da je on to napravio. Zvala sam ga da ga upozorim da se nešto gadno događa po gradu, da je pucnjava i da se pričuva jer sam znala da živi blizu mjesta gdje se sve to zbilo. A on se pravio iznenađen time što mu govorim i bio je zbrkan, smeten te mi govorio:
‘Dođi, dođi, dođi što prije’. Oca sam mu čula u pozadini. Bilo je to očito netom prije hapšenja. Trebao je toga jutra otići na hitni psihijatrijski prijem, ali ga je otac odgovorio od toga jer da neće poslije moći nigdje dobiti posao. Pa je ocu na to rekao: ‘Dobro!’. Otišao je odraditi akciju te se vratio nazad ocu sav zaplakan i smušen - zaključila je Etel, naglašavajući da njezi nom Filipu nije mjesto u zatvoru, nego na liječenju.
Samo lani protiv Filipova oca Ante vođene su četiri istrage zbog prijetnji na splitskom sudu.
Prof. dr. sc. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba, ne ulazeći u konkretan slučaj, kaže:
- Znanstvena istraživanja i klinička praksa pokazuju da je jedan od najznačajnijih prediktora nasilnog ponašanja u adolescentskoj i odrasloj dobi upravo iskustvo nasilja u djetinjstvu u primarnoj obitelji. Djeca koja su fizički zlostavljana su četiri do 10 puta u većem riziku da postanu nasilni.
Također, djeca koja su svjedočila nasilju u obitelji imaju iste posljedice kao i ona koja su doživjela direktno fizičko nasilje, a djeca kojima je fizčko nasilje bio dio odgojne metode su 11 puta u većem riziku da budu i zlostavljana - smatra Buljan-Flander.