Branitelji Georga Gavrilovića, koji je u četvrtak na Županijskom sudu nepravomoćno oslobođen optužbi za ratno profiterstvo, u završnim riječima obrane istaknuli su da je zastara nastupila još 2002. godine, budući da je kao vrijeme počinjenja kaznenog djela koje su se vlasniku Mesne industrije Gavrilović stavljale na teret određeno razdoblje od 11. studenog 1991. do kraja listopada 1992.
Gavrilovićevi branitelji, odvjetnici Rajko Čogurić i Šime Matak, istaknuli su kako je kazneno djelo koje se branjeniku stavljalo na teret na dan stupanja na snagu promjene Ustava 2010. godine već bilo u zastari pa stoga nema mjesta primjeni Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (ZON).
Time, navela je obrana, ne dolazi u obzir primjena odredbe Kaznenog zakona o primjeni rokova zastare jer je zastara nastupila prije stupanja na snagu tog zakona 1. siječnja 2013.
''Činjenicu da je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona USKOK je neosnovano 'premostio' podvođenjem predmetnog kaznenog djela pod odredbe ZON-a, koji je donesen nakon promjene Ustava Republike Hrvatske 2010. Međutim, promjena Ustava nije dala odgovor na pitanje odnosi li se navedena promjena samo na ona djela za koja zastara još uvijek nije nastupila ili se, pak, može primijeniti i na one slučajeve u kojima je zastara već nastupila'', naveli su Gavrilovićevi branitelji.
Uz to, branitelji su istaknuli da o tome da se jednom nastupila zastara više ne može "oživjeti" postoji suglasnost i pravne znanosti i sudske prakse, među kojima i Vrhovnog suda u prijašnjoj odluci kojom se utvrđuje da se "zastara prosuđuje prema novom zakonu i onda kada je novim zakonom produljen rok zastare i onda kada bi zastara bila čak novim zakonom i posve ukinuta, no samo pod uvjetom da zastara po prijašnjem zakonu nije nastupila do časa odlučivanja".
Pritom su podsjetili na raniju odluku karlovačkog Županijskog suda koji je donio presudu kojom se optužba odbija sukladno odluci Ustavnog suda u predmetu Hypo prema kojoj je zastara u tom predmetu nastupila prije nego što je na snagu stupila promjena Ustava 2010. godine.
U završnim riječima obrane Gavrilovićevi branitelji pozvali su se i na ranije donesenu presudu zagrebačkog Županijskog suda koji je u cijelosti prihvatio stav Ustavnog suda izražen u predmetu Hypo no u tom slučaju sud je zaključio da je relativna zastara bila prekinuta počinjenjem novog kaznenog djela i da, stoga, zastara još uvijek nije bila nastupila u trenutku izmjene Ustava 16. lipnja 2010.
''U konkretnom slučaju, u odnosu na branjenika, s potpunom izvjesnošću se može izvesti zaključak da prije nastupa relativne zastare 2002. nije poduzeta niti jedna procesna radnja koja bi tu zastaru prekinula'', zaključili su Gavrilovićevi branitelji.
Uskok je u četvrtak najavio žalbu Vrhovnom sudu navodeći da je pitanje zastare u ovo predmetu pred Županijskim sudom dosad razmatrano tri puta, dva puta tijekom istrage te jedanput prilikom potvrđivanja optužnice protiv Gavrilovića. U svakom od tih slučajeva Županijski sud je zauzeo stajalište kako nije nastupila zastara, istaknuto je u Uskoku.
Uporište za stav kako nije došlo do zastare u ovom predmetu Uskok pronalazi u Ustavu te ZON-u u kojima je propisano da kazneno djelo ratnog profiterstva ne zastarijeva.
Gavrilović negirao krivnju
Uskok je Gavrilovića optužio da je u jeku Domovinskog rata, uz pomoć tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, s dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka namijenjenih obrani Hrvatske kupio pet tvrtki iz sustava Mesne industrije Gavrilović.
Gavrilović je pred sudskim vijećem Županijskog suda negirao krivnju za zlouporabu položaja i ovlasti za koju ga je Uskok teretio po odredbama Zakona o nezastarjevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, s obzirom da se navodna zlouporaba dogodila od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. godine.
Optužnica je teretila Gavrilovića, koji je austrijski državljanin, da je za vrijeme rata i stanja opasnosti za održivost hrvatskog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, iskoristio ratne okolnosti i otežan rad državnih tijela pri nabavi oružja i opreme za potrebe obrane s ciljem da sebi pribavi znatnu nepripadnu materijalnu korist.
To je, tvrde u Uskoku, učinio kroz stjecanje više tvrtki u stečaju koje su knjigovodstveno procijenjene na gotovo 68 milijuna njemačkih maraka.