Kad je 14. kolovoza 1996., na svoj 22. rođendan, rekla majci "večeras odlazim u Italiju", nitko u obitelji Gračanin nije slutio da će to biti posljedni put da je bila u njihovom obiteljskom domu. Gotovo tri desetljeća poslije, roditelji, sada već na izmaku snage, još uvijek čekaju odgovor na pitanje koje ih izjeda: gdje im je nestala kći?
Mirela Gračanin, tiha i radišna djevojka iz novozagrebačkih Jelinekovih zgrada, dijete skromnih radnika Munje i Elke, tada je imala samo jednu želju: zaraditi dovoljno da obitelji olakša život. Kao pomoćna medicinska sestra u KB-u Dubrava, tada još poznatoj kao Vojna bolnica, gledala je kako se njezini roditelji bore da školuju troje djece. U toj mladenačkoj potrebi da "nešto stvori", kako će kasnije govoriti majka, Mirela je donijela odluk...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....