- Evo, ovdje ide voda niz Bile stine u Topićima. Ma gdje li je mogao upasti da ga mi ne možemo naći? Uf, da se bar sklonio u neku pećinu pa da ga nađemo živog. Danas nam slijedi pregledavanje fotografija koje je jučer snimio dron i to svake četiri sekunde ‘tuče’ sliku. Čim stignemo na teren, iz ruksaka izvadimo dron kojem po GPS-u zadaš rutu i on leti po toj ruti i snima. Rade tri do četiri drona, slika ima puno i svaki pilot koji je upravljao dronom ili njegov pomoćnik, dužan je pregledati slike jer nam ništa ne smije promaknuti, što je zahtjevan posao kao i pilotiranje u stijeni. Pametan dron, i mi smo pametni, ali Poljaka nema, kaže nam makarski HGSS-ovac Stipe Bušelić kojeg smo s pročelnikom Antom Kukavicom zatekli u kombiju HGSS-a stanica Makarska kako u ranim jutarnjim satima petka analizira oko 700 od 6000 komada fotografija Biokova snimljenih dronom dan prije. Naime, riječ je o fotografijama sa zadnje potražne akcije od njih devet dosad, i to za 40-godišnjim Poljakom Lukaszom Dariuszom kojem se na Biokovu gubi trag od 31. srpnja u 12 sati, a njegova zadnja poznata lokacija bio je predio između Bukovca i Sv. Ilije. Poljak je na ljetovanje stigao u Brela sa suprugom i djetetom koji su i dalje u apartmanu u Brelima, no vlasnik unajmljene kuće rekao nam je da obitelj Dariusz u ovom trenutku nema snage razgovarati s medijima. Kako doznajemo, u Brela je za vikend stigla i sestra Lukaszove supruge, a šestogodišnji sin nestalog Poljaka stalno ponavlja da ne ide kući bez tate.
Inače, Lukasz Dariusz je planinski trkač koji je namjeravao otrčati turu od 20 kilometara, ali je sa sobom ponio samo litru i pol vode. Iz Brela se uputio preko Bukovca na Sv. Iliju, a s Bukovca je istog dana supruzi poslao fotografiju i otad se više nije javio.
Potraga je pokrenuta navečer istog dana, kad ga je tražilo 60 HGSS-ovaca iz Makarske, Dubrovnika i Splita, uz helikopter HRZ-a, do danas ga traže HGSS-ovci koji su u Makarsku došli iz cijele Hrvatske, a akcija se odvija bespilotnim letjelicama i s potražnim psom. Kako nam kaže pročelnik HGSS-a Makarska Ante Kukavica, s obzirom da je teren između Bukovca i Sv. Ilije iznimno nepristupačan i zahtjevan te je na 1000 metara nadmorske visine, spasiocima bi trebalo najmanje četiri sata hoda do surovog Biokova, zbog čega ih na potražno mjesto prevozi helikopter. Zadnji kontakt Poljak je na dan nestanka imao na predjelu prije Sv. Ilije, gdje je susreo grupu poljskih planinara kojima je već tada rekao da je ostao bez vode, a oni su ga uputili da se samo spusti prema Bastu. Otad mu se gubi svaki trag.
Smrtonosna ljepota Biokova
S HGSS-ovcima smo proveli dan u zapovjednoj bazi HGSS-a stanice Makarska, iz koje se u petak nije helikopterom išlo na teren nego su se analizirale fotografije i obavljale pripreme za subotnju veliku potražnu akciju u kojoj su sudjelovali pripadnici HGSS-a iz cijele zemlje. Na prvi, a bome i na drugi pogled na fotografije snimljene dronom, čovjek vidi samo sivilo tako predivnog, a tako opasnog Biokova, tu i tamo crvene točkice i zeleno grmlje, međutim, kad se fotografija uveća, onda se na njoj vide i HGSS-ovci odjeveni u crvene majice i hlače, kao i potražni pas, belgijski ovčar Kvik koji je ime naravno dobio po tome što je brz. Kvik je star pet godina, a makarskim HGSS-ovcima poslala ga je Komisija za potrage HGSS-a iz Slavonskog Broda, u svrhu potražne akcije za Poljakom. Kvik sa svojim gazdom na Biokovo ide svako jutro oko 3.30 sati jer ne podnosi vrućinu, a Poljaka traži do izlaska sunca i to tako da ga puste nek’ njuši i trči jer mu je na ogrlicu ugrađena antena i GPS pa se u svakoj sekundi zna gdje je.
Dok smo u bazi s HGSS-ovcem Stipom Bušelićem gledali fotografije, počeli su pristizati spasioci iz kontinentalnog dijela Hrvatske koji su Biokovo pretraživali dva dana i koji su se došli pozdraviti s kolegama iz Makarske jer odlaze doma. U tom trenutku u zapovjednu bazu stigla je i policajka Katarzyna Pilipiuk iz Poljske kojoj je ovo već treća sezona da u Makarskoj radi s makarskim policajcima u okviru projekta Sigurna turistička sezona. Međutim, poljska policajka koja svaki dan provodi s HGSS-ovcima rekla nam je strogim tonom da ne daje nikakve izjave za medije jer za njih nije nadležna. Stoga su nam sve moguće i nemoguće informacije o potrazi dali Bušelić i Kukavica koji kazuju da je svim HGSS-ovcima jedina želja pronaći živog Poljaka, ali, realnost je malo drukčija.
- U zapovjednoj bazi smo svakog dana od 0 do 24 sata, dok smo na terenu od 8 do 22 sata, a sinoć smo kad su se ekipe oko 22 sata vratile s terena, odlučili analizirati potrage, a jedan dan moramo iskoristiti za odmor timova te pripremiti i rasporediti sve nove, a i da vidimo što još možemo napraviti bolje i proširiti potragu na druge staze. U subotu smo napravili opsežnu potragu kakvu Biokovo dosad nije vidjelo, a tako ćemo i još jedan dan i mislim da nakon toga nema svrhe potrošiti toliko resursa, mada će se potraga i dalje nastaviti, samo smanjenim intenzitetom - rekao je Kukavica dodavši da je svakog dana u 8 sati ukrcaj spašavatelja u helikopter do Sv. Ilije ili Bukovca jer da idu pješice, u tom slučaju dolaskom na planinu ne bi bili u stanju raditi od umora i vrućine. Nakon što završi potraga, svi spasioci s Biokova se u Makarsku spuštaju pješice.
- Napravljen je velik dio posla, uložili smo veliki trud, ali nažalost, još nemamo nikakvih rezultata ni tragova, osim da je Poljak prvog dana potrage viđen gore na Vratcima, sedlu između Sv. Ilije i Bukovca, i da je upućen prema Bastu. Potom smo tražili Poljake koji su ga sreli, što nije bilo nimalo jednostavno, pa smo se nekako snašli uz pomoć turističkih zajednica kojima smo slali sponzoriranu obavijest. I stvarno nam se javilo dvoje Poljaka koji su sve opisali i dali nam sve moguće podatke, tako da je zadnja vijest bila da je rutu prekinuo i planirao sići u Bašku Vodu kupiti vode, a potom pješice do Brela. Prvog dana potrage 31. srpnja, na teren smo izašli u 15 sati nakon poziva supruge Lukasza Dariusza koja je prvo nazvala 112, a nama je potom rekla da je zadnji kontakt s njim imala u 12 sati i 18 minuta kad joj je rekao da se vraća strmo. Supruga ga je zvala u 15 sati, a on se nije javljao na mobitel i tada se već pokrenula sva procedura oko akcije - rekao je Kukavica, dodavši da je prema njihovoj informaciji, cilj Poljaka bio sići s Biokova preko Krvavice u Bašku Vodu pa su spasioci mislili da je zapeo na putu, poskliznuo se ili se sklonio od nevremena.
Međutim, nakon što su HGSS-ovci dobili lokaciju i locirali njegov mobitel, po tome su dobili informaciju da je sasvim visoko.
- Odmah smo alarmirali zrakoplovnu bazu u Divuljama i helikopter HRZ-a, unatoč tome što je počeo padati mrak, uspjeli smo dobiti isti čas pa je poletio u sekundu. Tu večer smo se iskrcali na Kalama, u planinarskom skloništu, gdje se iz helikoptera iskrcalo devetero spasioca koji su krenuli u potragu preko svih staza - opisao nam je Kukavica akciju i nadodao da je jedna ekipa otišla u Brela Gornja i preko vojne baze izašla na Napoleonov put te se spustila na Kričak. Potraga je prvog dana trajala do 3 sata ujutro i tu noć HGSS-ovcima nije bilo baš spavanja jer su se pripremali za jutro, ali su napravili dobar potez jer su istu večer alarmirali susjedne stanice HGSS-a kako bi ujutro imali na raspolaganju odmorne i čile ljude.
U helikopter HRZ-a može stati 25 ljudi, ali zbog sigurnosti HGSS-ovaca i terena iskrcaja, nikad ne bude pun nego u jednom uzletu u dogovoru s posadom primi 12 ljudi. Na vrhu Sv. Ilija iskrcaj iz helikoptera obavlja se tako da se samo prednji točak nasloni do vrha pa onda spasioci na vrh iskaču kroz vrata. Na Bukovcu se sleti ispred planinarske kuće Bukovac, na Šćirevcu se slijeće na sedlo ili se koristi vitlo -direktno spuštanje iz vitla sa svom opremom. Sam let helikopterom na planinu jako je rizičan. - Ako puše bura ili se nešto zakomplicira s helikopterom, to onda odrađuje zemaljska ekipa HGSS-ovaca. Inače, koliko ja znam, helikopter po satu stoji 50.000 kuna, a može letjeti dva i pol do tri sata i onda ponovno mora ići na tankanje. Ovih dana je letio najmanje dva sata dnevno - istaknuo je pročelnik Kukavica.
Drugog dana potrage u akciji je sudjelovalo 45 spasioca koji su uzletjeli helikopterom na Biokovo i sve se počelo detaljno raditi i pretraživati, ali nažalost, bez ikakvog traga. - I onda nam je svaki dan bio isti, samo što smo se locirali na neke predjele i škrape u kojima su i prije stradavali turisti. Sve smo dali od sebe i otkad sam posljednjih 10 godina u HGSS-u Makarska, mogu reći da je ovo jedna od opsežnijih akcija što se tiče i broja ljudi i zahtjevnosti i svih ostalih resursa. Koristili smo i dronove i termovizijske kamere i sve što god smo imali na raspolaganju. Do danas je tragalo 300 tragača, svakog dana najmanje njih 40 - ističe Kukavica, dodavši da se svakog dana nakon 22 sata u stanici HGSS-a nakon potrage analiziraju karte i obavljaju nove procjene tako da potraga traje cijeli dan i noć, a ne samo 14 sati po terenu. Inače, helikopteru se, osim što na Biokovo prevozi HGSS-ovce, daje prijedlog što napraviti iako je vrlo teško iz helikoptera na ovakvom terenu zamijetiti čovjeka, a posebno jer je na glavi imao bijelo-plavu kapu, sunčane naočale, a bio je odjeven u bijelu majicu i crne kratke hlače za trčanje.
Sat se isključio, Poljak nestao
- Čovjek je bio sportaš, imao je svoju planiranu rutu od 20 kilometara na relaciji Brela - Bukovac - Šćirovac - Sveti Ilija - Motika - Žlib u Velikom Brdu. I sve je on to imao isplanirano na svom satu, ali, nažalost, nije uključio praćenje jer mu Internet troši puno baterije sata. Što se njemu dogodilo kad je zbog nestanka vode na Vratcima zapadno od Sv. Ilije okrenuo desno na stazu koja ide od Sv. Ilije u bivši kamenolom u Bastu i koja je najteža i koja je statistički, uzela najviše života, e to Bog dragi zna. Baš na toj stazi se dogodilo najviše nesreća s nesretnim ishodom. Sve te točke na kojima su se događale nesreće smo pretražili, ali nažalost, ništa. Ma to je takav teren da od čovjeka možete proći tri metra, a ne zamijetiti ga. To su škrape, gudure, oštra stijena, ma očaj - kaže Kukavica.
Kako kazuje Ante Kukavica koji je glavni voditelj cijele akcije, dok se svakog dana odrede voditelji potrage raspoređenih timova, u jednu ruku mu je drago što su im došli pomoći kolege iz kontinentalnih dijelova Hrvatske tako da vide kakav je Biokovo teren. - I oni su se sami na svojoj koži najbolje uvjerili da je potraga na Biokovu na 40 stupnjeva pakao. To je stijena na koju nitko nije navikao, a mi smo tu odradili brojne akcije i znali smo što nas čeka pa smo se zato spremili i psihički, ali fizički,nitko ne može biti spreman na plus 40 u stijeni koja reflektira svjetlost, koja je vrela i bliješti - smatra Kukavica, dodavši da spasioci moraju imati dovoljne količine vode i nijedan ruksak HGSS-ovca nije težak manje od 15 kilograma, s time da svaki sa sobom nosi oko 10 litara vode, hranu, komplet prve pomoći, opremu za spuštanje u stijeni i presvlake. HGSS-ovci imaju kvalitetne radiostanice od kojih svaka može izdržati 24 sata bez punjenja baterije, a nose i rezervne baterije pa u planini bez punjača mogu biti dva dana. Inače su povezani sa svim službama pa tako i s bazom u Divuljama i svaka stanica HGSS-a može čuti njihovu akciju.
U svakom raspoređenom timu je najmanje četvero ljudi i nikada ne smije biti manje od dvoje ljudi i nitko ne smije ići sam jer je sigurnost samih HGSS-ovaca na prvom mjestu, a onda osobe za kojom tragaju. Kukavicu smo upitali je li potraga za Poljakom Lukaszom Dariuszom slična potrazi iz kolovoza 2014. godine kad se tražio Poljak Marek Wozniak. Kako kazuje, potraga je slična jer se i onda sve pokrenulo, ali onda su barem znali neku rutu kojom se kretao Marek. - Sada bar imamo neke osnove jer su Lukasza strani planinari vidjeli na planini, a Mareka nitko nikada nije vidio, već smo samo znali da je želio osvojiti vrh Sv. Ilije, ali je na povratku, što je vjerojatno i u ovom slučaju, zadnjih 12 metara pao niz liticu i tu ostao. Iskreno, mislim da su šanse za našega Poljaka vrlo, vrlo male, a jedino se nadamo da se negdje sklonio od sunca - zaključio je Kukavica. Inače, potraga za Poljakom neće biti obustavljena. - Nakon svih iscrpljenih resursa i analiza s terena, potraga se ne prekida sve dok ne pronađemo osobu nego se nastavlja smanjenim intenzitetom - nadodaje Kukavica.
- Čim ga odmah u subotu nismo našli, svim sam kolegama rekao da će potraga sigurno trajati danima i tako je na kraju i ispalo. Vjerujem u svoje ljude da su pretražili sve staze i bar 50 metara oko njih i inače, čim se taj prvi dan Poljaka nije našlo, potraga će potrajati jer se dosad uložilo toliko truda i prolilo se toliko znoja i sada smo na ivici i ne želimo odustati od potrage. Želimo ga pronaći kakav god bio ishod jer će tada biti mirnija i njegova obitelj i mi - zaključio je Ante Kukavica. HGSS-ovci su već obavili razgovor sa suprugom Poljaka kojoj su objasnili kakav može biti ishod potrage. Usred pretrage terena i unatoč svim upozorenjima da se u planinu ne smije ići sam, HGSS-ovci su na Biokovu po najvećem nevremenu sreli troje Poljaka neadekvatno odjevenih za tu turu, svakog zasebno na različitim mjestima.
Hoće li ga ikada pronaći
U potrazi je sudjelovao i alpinist Stipe Božić koji se s vrha Sv. Ilije spuštao prema Bastu. Kako nam kaže Božić, uvijek postoji šansa da Poljaka nađu živog, ali... - Sada su šanse jako male, jer da je Poljak živ, javio bi se na mobitel dok mu je baterija bila puna nakon što se javio supruzi da silazi prema Bastu. Međutim, očito je da mu se nešto dogodilo pri silasku, a Bog zna hoćemo li ga naći i kada. Čuda uvijek postoje, ali doista smo prošli sve dijelove ispod Sv. Ilije, jaruge, grebene, a kolege su se s užadima spuštali u jaruge i puno je toga pretraženo - kaže nam Božić.
Ispred prostorije HGSS-a stanice Makarska osim ekipe makarskih spasioca zatekli smo dvojicu iz Varaždina, 45-godišnjeg Ivana Štefičara i 23-godišnjeg Antu Grgića. Kako su nam kazali varaždinski HGSS-ovci, na ispomoć kolegama u Makarsku stigli su na dva dana te su tek sada uvidjeli koliko je Biokovo surovo i zagonetno. - U potražnoj akciji za Poljakom sudjelovali smo dva dana i moram priznati da je i mene iznenadilo Biokovo. Teren je užasno surov i nepristupačan, i u kombinaciji s vremenskim uvjetima, zbilja je teško raditi. Iskreno, Biokovo mi se za potragu čini jednom od najgorih planina - rekao je Ante kojeg su makarske kolege već prozvali čigrom jer, kako kažu, trči i traži k’o veliki.
Potraga za 40-godišnjim Poljakom prizvala nam je u misli 2014. godinu i to također kolovoz, kad je na Biokovu nestao 32-godišnji Poljak Marek Wozniak o kojem smo razgovarali s HGSS-ovcima, a čiji su posmrtni ostaci pronađeni 2018. Tada su također u potrazi sudjelovali pripadnici HGSS-a iz cijele Hrvatske koji su grupirani pretraživali Biokovo uz planinare, vatrogasce s cijele Makarske rivijere, pripadnike Državne interventne postrojbe i djelatnike JU Park prirode Biokovo. Nesretni Marek se iz Krvavice uputio prema vrhu sv. Ilija, a njegove kosti pripadnici HGSS-a slučajno su pronašli na predjelu Budovčići iznad Velikog Brda. Uz kostur je pronađen ruksak sive boje s logotipom poljskog mobilnog teleoperatera, baš onakav kakav je i Marek bio ponio na Biokovo tog kobnog 3. kolovoza 2014. godine kad je izišao iz apartmana u Krvavici. U pronađenom ruksaku bila je osobna iskaznica na ime Krzysztof Marek Wozniak, dvije prazne boce vode od 1,5 litara i novčanik, a pokraj kostura sve ono što je ponio sa sobom - fotoaparat, mobitel marke Samsung, tenisice i kratke hlače. Marekovi posmrtni ostaci pokopani su u travnju 2018. godine na groblju u Krakovu, gdje je pronašao svoj vječni mir.