Za tri mjeseca, 24. srpnja, obilježit će se još jedna godišnjica sjećanja na žrtve stravične željezničke nesreće u Rudinama u Kaštel Novom gdje je prije 15 godina zbog izlijetanja putničkog nagibnog vlaka poginulo šest putnika. Vlak je prometovao na relaciji Zagreb - Split, ozlijeđeno je 55 ljudi, a kao glavni krivci te najveće željezničke tragedije prokazani su Ivica Medak (66) iz HŽ Infrastrukture te Jozo Bazina (73), pravomoćno osuđeni i s odsluženim zatvorskim kaznama. HŽ Putnički promet uredno iz godine u godinu objavljuje sjećanje na žrtve, a prije dvije godine odlučili su pokrenuti tužbu protiv HŽ Infrastrukture za naknadu štete, pri čemu se potegnulo i pitanje u čijem je vlasništvu bio ‘vlak smrti‘ ICN 521 onda, a u čijem je danas.
"S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti u vezi s radom osuđenika, stekli su se elementi odštetne odgovornosti poslodavca HŽ Infrastrukture prema HŽ Putničkom prijevozu kao oštećeniku. HŽ Putnički prijevoz je kao željeznički prijevoznik temeljem ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturu RH, sklopljenog s HŽ Infrastrukturom kao upraviteljem infrastrukture, obavljao usluge javnog prijevoza. Ugovor propisuje i da upravitelj infrastrukture odgovara za štetu na željezničkim vozilima koja se koriste te za štetu koju pretrpe radnici željezničkog prijevoznika i treće osobe.
A ujedno je propisano i da upravitelj infrastrukture odgovara za štetu nastalu na željezničkim vozilima ako je šteta nastala kao posljedica djelovanja ili propusta treće osobe s kojom je upravitelj infrastrukture u ugovornom odnosu. Nesporno je utvrđena odgovornost radnika HŽ Infrastrukture, odnosno da su nepropisno obavljeni radovi na željezničkoj infrastrukturi uzrok prometne nesreće i cjelokupne štete. Podjelom s preuzimanjem HŽ Vuče vlakova, HŽ Putničkom prijevozu je pripao, među ostalim, i potpuno uništen vlak u štetnom događaju. Njegova vrijednost je bila 23,9 milijuna kuna", navodi HŽ Putnički prijevoz u tužbi podnesenoj sudu.
I dok HŽ Infrastruktura priznaje nastanak štetnog događaja, osporava navode da je uništeni vlak u vlasništvu HŽ Putničkog prijevoza i samu procijenjenu vrijednost vlaka.
Nepravomoćna presuda o isplati 3,2 milijuna eura
Nakon svih izvaganih dokaza, počevši od knjigovodstvene evidencije i ispisa evidencije vrijednosti vlakova HŽ Vuče vlakova do provedenog kombiniranog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, Trgovački sud je donio nepravomoćnu presudu prema kojoj HŽ Infrastruktura ipak mora isplatiti vrtoglavih gotovo 3,2 milijuna eura s kamatama od 2009. godine, ali i nadoknaditi 101.014 eura parničnog troška HŽ Putničkom prijevozu.
Vještaci Mladen Nikšić i Monika Stanić pojasnili su da su Hrvatske željeznice 2003. zaključile s proizvođačem Bombardier Transportation ugovor o prodaji vlakova Regioswinger. Kupljeno je osam dvodijelnih vlakova čija je pojedinačna cijena bila četiri milijuna eura. Prije puštanja u promet vlakovi su bili tehnički pregledani i odrađene su probne vožnje.
Nakon što je tvrtka HŽ Hrvatske željeznice prestala postojati, nastala je krovna tvrtka HŽ Holding koja je obuhvatila, uz Infrastrukturu i Putnički prijevoz, još i Cargo te Vuču vlakova. Imovina se počela dijeliti te su u vlasništvo Putničkog prijevoza ušli putnički vagoni, teretni su pripali Cargu, a sva vučna vozila postala su vlasništvo HŽ Vuče vlakova. A kako su u HŽ Infrastrukturu ušla sva željeznička vozila i mehanizacija potrebna za gradnju i održavanje infrastrukture te su vučna vozila od lokomotiva do motornih i nagibnih vlakova pripadala Vuči vlakova, nakon prestanka postojanja potonje tvrtke svi motorni vlakovi pripali su HŽ Putničkom prijevozu, pa tako i vlak smrti - pojasnili su vještaci otkrivši tako da je u vrijeme nesreće vlak doista bio dio imovine HŽ Vuče vlakova sve do rujna 2012. nakon čega je postao imovina HŽ Putničkog prijevoza.
Sudski postupak trajao desetljeće
Nakon desetogodišnjeg kaznenog postupka bivši šef ekologije HŽ Infrastrukture Ivica Medak osuđen je pravomoćno na četiri godine zatvora, dok je Jozo Bazina, savjetnik u tvrtki Intrade, dobio godinu manje. A kako su smatrali da nisu imali pošteno suđenje, da su vještaci bili pristrani i da su im bili odbijeni predloženi dokazi, obratili su se tužbama Ustavnom sudu koji ih je odbio.
Prema presudi, nesreću je izazvao novi, neprovjereni retardant TG-300 (sredstvo za usporavanje rasta korova), koji je onemogućio kočenje nagibnog vlaka. Medak je, prema presudi, predložio uporabu novog retardanta i kao predsjednik povjerenstva predložio da se prihvati ponuda tvrtke Intrade d.o.o. Zagreb, iako je znao da se radi o dotad neisprobanom tipu retardanta i nije naložio njegovu provjeru. Svoje grijehe otplatili su služenjem kazne u Lipovici odnosno Valturi, a ostali suoptuženici su tijekom postupka bili oslobođeni krivnje.
