Da, ja sam Claudio D’Este - rekao je u popodnevnim satima zadnjeg dana prošle godine na zagrebačkoj Kajzerici lice s međunarodne tjeralice Claudio d’Este (72), zvani Il Moro, kad ga je zaskočila na ulici grupa naoružanih zagrebačkih policajaca i oslovila imenom.
Taj višestruko osuđivani bivši pripadnik zloglasne venetske bande Mala del Brenta, koji se pod lažnim identitetom gotovo 20 godina skrivao u Hrvatskoj, a od toga posljednje desetljeće u Novom Zagrebu, uhićen je po nalogu javnog tužiteljstva Trsta jer, prema presudi porotničkog suda u Veneciji, D’Este mora odslužiti još ostatak kazne od 11 i pol godina zbog šverca narkotika u sklopu kriminalne organizacije. Kod sebe je imao krivotvorene talijanske dokumente na kojima je jedino ime bilo istinito, dok su ostali podaci bili izmišljeni. Stoga se njegov identitet, unatoč inicijalnom priznanju, morao utvrđivati kao i inače - provjerom otisaka prstiju iz baze podataka koju je dostavila talijanska policija.
Kad su mu na Silvestrovo stavljene lisičine na ruke, bio je miran, ali i vidno zabrinut. Jer više to nije bio onaj prokazani kriminalac tamne kose od kojeg strahuje mali čovjek. Policajci su pred sobom imali uglađenog, prosijedog umirovljenika finih manira koji bez ikakvih primanja živi na “lovorikama” prošlosti, ali i od prihoda svoje zagrebačke supruge s kojom ima dijete.
- Kažete da moram još odslužiti 11 i pol godina? Hm, mislio sam da je još 16 - rekao je D’Este organima gonjenja kad su mu priopćili njegova prava i zašto je uhićen na Silvestrovo. No kako god, pred njim nije nimalo laka starost. Trenutačno u zagrebačkom Remetincu čeka izručenje Italiji. Iako se usprotivio izručenju jer, među ostalim, strahuje da bi mu se u međuvremenu moglo “nakalemiti” još postupaka i presuda pa se nije odrekao tog načela specijalnosti, D’Este je uvjeren i kako bi se, ipak, mogao u Italiji “vrlo brzo naći na slobodi jer da je sve već otišlo u zastaru”.
Debeli dosje
Tko je D’Este? Sve do dana uhićenja o tom bjeguncu s debelim dosjeom javnost je vrlo malo toga znala. Za razliku od većine drugih pripadnika mafijaškog klana Mala del Brenta, pod palicom vođe Felicea Maniera, koji su se na razne načine isticali u javnosti, ali i kad su uhićivani, D’Este je djelovao u tišini. Radio je i zarađivao. Zahvaljujući njemu preko Hrvatske su se u Italiju “slijevale” velike količine narkotika, točnije heroina i kokaina. I dok je kokain vrlo visoke kakvoće vrlo vješto do naših luka pristizao brodovima ili avionima, heroin je iz Turske olako pronalazio svoje trase kopnenim putem. Zarada? Tjedno su trgujući narkoticima znali uprihoditi i po 30.000 eura.
Upućeni u problematiku kažu da se narko biznis razgranao najviše dok je D’Este s prijateljima, ali i s vođom bande Manierom, zvanim Anđeosko lice, po Hrvatskoj “žario i palio”. Trgovalo se drogom, ali i oružjem. Prvi put D’Este je uhićen kad je imao 42 godine. Te 1976. trgovao je “kao lud oružjem”. I bio je to teško zarađeni “kruh” i nikako dovoljno profitabilan pa se vrlo brzo okrenuo narko biznisu. Zbog svega što je zaradio trgovinom narkoticima od 1981. pa do 1989. uslijedilo je uhićenje 1991. godine. No u zatvoru je proveo samo šest mjeseci.
Rat je u tom periodu divljao u susjednoj Hrvatskoj, a Istra mu je bila omiljena destinacija u kojoj se ubrzo i “skrasio” jer je u Novigradu vodio kasino.
Mala del Brenta imala je odlično uporište u Istri. Međutim, kad smo pojedince upitali o D’Esteu, učinilo se kao da i dalje vlada “mafijaški” zavjet šutnje. Njegovi novigradski dani poprilično su u magli, no to ni ne čudi kad se uzme u obzir da je tamo bio početkom devedesetih godina kada je u Hrvatskoj divljao rat. U mirnoj Istri našao je svoj kutak i vodio je jedan od dva kasina u tom malom gradiću.
Jedan je bio u malom privatnom hotelu Rotonda, a drugi u hotelu Maestral hotelske kuće Laguna Novigrad. Pretpostavka je da je vodio ovaj u Rotondi, iako nam nitko od sugovornika to izričito nije potvrdio. No kako su taj kasino tada vodili dotični Talijani, za koje se u Novigradu govorilo da su “mafijozi”, pretpostavlja se da je riječ upravo o tom kasinu. Nitko nam od sugovornika nije rekao, ili se barem nije mogao sjetiti, tko je taj tajanstveni Talijan koji je ovdje živio nekoliko godina, dok nije 1997. godine uhićen. Ne zna se ni gdje je živio ni s kim se družio. Svi nam kažu da je od tamo prošlo jako puno godina, a i da su za Novigrad to bile čudne godine.
Kasino u Istri
Jedan od najpoznatijih tamošnjih hotelijera Sergio Cittar ne sjeća se D’Estea. Kaže da je njegovu sliku vidio sada u medijima, ali da ga se ne sjeća. On je svejedno vodio u hotelu Rotonda hotelski segment, ali kaže da u to vrijeme D’Este nije vodio kasino.
- Teško mi je išta reći, pa niti je li on vodio kasino. Ne sjećam se toga. Znam samo da su te 90-e u Novigradu bile drugačije godine. Ovdje se u tim ratnim godinama motalo dosta sumnjivih ljudi koji su se bavili sumnjivim poslovima. I kod mene u hotelu su bili neki koje sam vidio kasnije na tjeralicama. Tada sam im rekao neka se predaju. To je trajalo jedno vrijeme dok su ovdje očito mogli naći zaklon, a kasnije je sve to Interpol počistio - kaže nam ovaj ugledni hotelijer. Ni drugi nisu znali nešto više, a nitko od starijih Novigrađana ni ne poznaje D’Esteovu suprugu Snježanu.
- Teško je da ćete takve ljude i sretati zapravo. Oni koji su radili u kasinu, radili su noću. Danju nisu bili vani - ističe Cittar, zaključujući da je “i logično da se nisu povezivali s lokalnim ljudima”.
Inače, nakon što je D’Este 1997. godine zadnji put pao zbog međunarodne trgovine kokainom u pograničnoj zoni, njegov boravak iza rešetaka opet je bio kratkog vijeka. Dok je bio u pritvoru, venecijanski i tršćanski sudovi okončali su nekoliko postupaka protiv njega te mu je izrečena kazna od 17 godina i 10 mjeseci.
Zgrada u kojoj je živio uhićeni talijanski državljanin
Sporost pravosuđa
Zahvaljujući povlasticama, djelomičnim smanjenjima kazni, pomilovanju, ali i sporosti pravosuđa u potvrđivanju nekih od sankcija, u travnju 1999. pušten je iz zatvora u Padovi, i to pod izlikom da mora na liječenje. I tada je postao nedostupan organima gonjenja sve do zadnjeg dana 2018. godine.
U međuvremenu je osvojio srce jedne Snježane, agentice za nekretnine, koja mu je rodila kćer. U Zagrebu su odlučili u adventskom periodu ugostiti rođake. Bio je to okidač da se talijanska policija, koja je njegovu rodbinu već dulje vrijeme držala pod budnim okom, aktivira pa je 13. prosinca prošle godine za D’Esteom raspisan Europski uhidbeni nalog koji je realiziran preko Interpola na samo Silvestrovo, dok je D’Este s obitelji odlazio u provod.
Susjedi na zagrebačkoj Kajzerici, kad smo ih upitali za D’Estea, s nevjericom su komentirali uhićenje jer on je za “njih bio samo klasični Talijan, flegma muškarac, koji je živio normalnim životom i bio je skroz lijen naučiti hrvatski”.
- Nepojmljivo mi je da je osoba tog kalibra najnormalnije funkcionirala u svakodnevnom životu jer on vam se nije skrivao. Zar je moguće da ga naša policija nikad nije zaustavila? Ako je, valjda bi se to odmah i detektiralo? U tom jednostavnom načinu života zasigurno mu je pomogla obitelj sve ove godine - uvjereno će D’Esteov susjed koji je ostao začuđen da je baš na Silvestrovo “palo” uhićenje.
Koliko im nije odskakao ni u čemu, otkrivaju nam da se D’Este u nekim situacijama ponašao “pravilnije od većine Zagrepčana jer je poštivao pravila”. Na upit što pod time točno misle, druga susjeda nam je otkrila dva detalja.
- Koliko građana po ulasku u tramvaj štanca kartu? Malo. Ali on je to svaki put činio. Sad mi je jasnije i zašto. Očito je strahovao kako ne bi bio legitimiran. Srela sam ga na jednom raskrižju. Čekali smo da se upali zeleno svjetlo na semaforu za pješake. Meni se jako žurilo pa sam potrčala preko zebre na crveno s još nekoliko drugih pješaka. A susjed Talijan strpljivo je čekao zeleno pa tek onda krenuo - priča nam stanarka s Kajzerice, s nevjericom ponavljajući “da on ne može biti okorjeli diler jer da je preuglađen”.
Budući da je kod sebe imao lažne talijanske dokumente, ne može se isključiti mogućnost da je iza sebe imao razne pomagače.
Glavni tršćanski tužitelj Carlo Mastelloni, koji je vodio akciju uhićenja, nakon svega zadovoljno trlja ruke jer za njega je “D’Este kriminalac koji je trgovinom drogom narušio zdravlje nekoliko generacija”.
Veliki šef
U cijeloj venetskoj bandi D’Este je rukovodio opijatima. Njegov nekadašnji šef Felice Maniero, iako je odgovoran za sedam ubojstava, danas uživa status pokajnika pod zaštitom policije. Ima drugi identitet i živi na tajnoj lokaciji.
U svojoj autobiografskoj knjizi “Kriminalna priča” detaljno je govorio o suradnji 90-ih godina i sa sinom pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Prema njegovim tvrdnjama, s Tuđmanom je dogovarao uvoz naoružanja za Hrvatsku vojsku, a na našem tržištu njegova se banda opskrbljivala pištoljima i kalašnjikovima.
Inače, Maniero je imao četvero djece s četiri žene, no jedina koju je oženio, 1993., bila je Marija Ramić, kronična alkoholičarka iz Zagreba. Oženio ju je iz interesa za pravu siću kako bi dobio državljanstvo. No ubrzo se, kad su članovi bande počeli padati, na njezin račun slilo 30-ak milijuna lira koji su postali predmet istrage.
Tijekom tih ratnih godina pripadnici talijanske mafije, osim što su Hrvatsku opskrbljivali oružjem, investirali su i u nekretnine. Kupovali su hotele, dokove, kasina, restorane, ali i duty free shopove.
Mala del Brenta djelovala je od kraja 70-ih do početka 90-ih. Poput prave mafije ujedinila je razna kaznena djela od krvavih likvidacija do brutalnih pljački, ali i financijske interese te međunarodne odnose. Bila je to prava mala vojska od 400-tinjak duša s druge strane zakona. Istražitelji koji su radili na slučajevima nazvali su ih “Holding”.