Odbjegli poduzetnik i trgovac nekretninama Zvonimir Herceg (50) kao da je u zemlju propao. Nestao je sa 592.000 kuna koje je otuđio. Mir i sreću potražio je na nepoznatoj lokaciji u inozemstvu, s mladom ljubavnicom. A nevjenčanoj partnerici N. J. koja mu je rodila dvoje sad već punoljetne djece ostavio je, osim potomaka, ovrhe zbog nemogućnosti plaćanja računa, ali i ono još frapantnije - vlastitu, 87-godišnju dementnu majku Slavicu!
Tko je Herceg? Pravi zagrebački šarmer iz srca metropole, točnije iz zagrebačke Vlaške ulice. Bio je trgovac, kažu i željezom, ali posao mu nije išao. Što god je lansirao, propadalo je. Valjda zato što zarada nije odgovarala njegovu stilu života.
Okrenuo se tržištu nekretnina i to jednokratno. Osnovao je tvrtku ZT Gradnja s formalnim sjedištem u Šubićevoj ulici, ali je poslovne knjige vodio na Trešnjevci.
Europski nalog
Na kraju ga je poslovanje te tvrtke, a na štetu preveslanog klijenta Marijana Belužića koji živi u Švicarskoj, stajalo kaznene prijave za zloporabu položaja i ovlasti koja je nedavno rezultirala podignutom optužnicom! Hercegu je u studenome 2012. godine određen istražni zatvor.
U prosincu, pak, prošle godine sisačko Županijsko državno odvjetništvo izdalo je europski uhidbeni nalog, a od ovogodišnjeg Valentinova zagrebački dečko postao je i lice s Interpolove tjeralice.
Razne institucije ga traže, a obitelj koju je ostavio na cjedilu s gorčinom se prisjeća provedenog vremena s partnerom, ocem, sinom. Pitanje je dana kad će im biti iskopčana struja. Unajmljeni istjerivači dugova u međuvremenu su prestali kucati na Hercegova vrata. Pred njima smo, nakon nekoliko sati iščekivanja da se vrati s posla na kojem zarađuje više nego skromno, dočekali Hercegovu nevjenčanu suprugu i majku njegove djece.
- Oprostite, gospođo Herceg - obratili smo joj se znajući o njoj samo da je mladolikog izgleda i vrlo markantna. Ostala je iznenađena pristupom, posebno tituliranjem. Nije znala što bi rekla jer gospođa Herceg nikad nije postala iako je to žarko željela biti. Iz zelenih očiju potekle su suze.
- Eh, da se oženio sa mnom, bila bih gospođa Herceg. Ali znam o kome pričate. I očito mu nikad nisam bila dovoljno dobra da me oženi. Često mi je znao reći: ‘Ma, kaj bum te ženil’? Došla sam sa sela i ludo se zaljubila. Bila je to 1984. godina. Vjerovala sam u poletnu ljubav. Bio mi je partner kroz život sve do prije nekoliko godina. Ne znam gdje je, ni što radi, a bome ni s kim je trenutačno.
‘Idem ti ja. Odlazim’
- Prije dvije i pol godine samo je napustio dom i obitelj. Rekao je: ‘Idem ti ja. Odlazim’. I morala sam sa svojom djecom okrenuti novu stranicu. A ono što sam spoznala kasnije, dodatno me prisililo da potonem. Ubrzo je sa mnom kontaktirala policija samo što im, nažalost, nisam mogla pomoći i dati odgovore koje su tražili - priča nam nesuđena Hercegova supruga N. J. dok nervozno vrti privjesak s ključevima, u obliku plišanog medvjedića.
Hercegova nova ljubavna odabranica tražila ju je na poslu, telefonski. Porazgovarale su i to joj je omogućilo da nastavi dalje borbu kroz život, za opstanak, za školovanje djece, ali i brigu o, da ironija bude veća, dementnoj svekrvi u njezinu stanu od 150 četvornih metara.
- Svijet mi se okrenuo naopačke, ali doslovno. Ljudi misle da živim na njegovim lovorikama, a jedva krpamo kraj s krajem. Ovrha na ovrhu mi stiže. Papirima nigdje kraja. Od plaće ne mogu njegovoj majci priuštiti odgovarajuću liječničku njegu niti dom, pa se danonoćno i na smjene brinem za nju zajedno s djecom, ovisno kako se organiziramo. Njegova majka je divna. Puno godina ima, ali zbog demencije je prerasla u veselu 15-godišnjakinju i njoj svaki dan život kreće ispočetka. Došla sam do faze da me zove: 'Gospođo'. Boli to, znate? Živimo u očaju koji je beskonačan.
Nabildani kamatari
Dolazili su i kamatari na vrata. Jaki, krupni, nabildani i ćelavi. Nisam im imala hrabrosti otvoriti. Nisam ni imala razloga jer nikad ni mrava nisam zgazila, a kamoli dugovala, varala, muljala - priča nam još puna gorčine i tuge ostavljena majka dvoje djece.
U suprugov posao se nikad nije petljala jer, kako dodaje, nikad joj on to nije ni dopuštao. Laknulo joj je kad je otišao jer zadnji trenuci provedeni s njim pod istim krovom bili su joj kao da je bila pribodena na križ. Svjesna je i da susjedi o svemu imaju svoje mišljenje, a ono što joj smeta je sumnja da ona sa Zvonimirom i dalje komunicira na daljinu, da on šalje novac, uzdržava napuštenu obitelj.
Dok govori o suprugu, oči N. J. su stalno vlažne i uplakane. Bila je vidno postiđena zbog svog ljubavnog kraha.
- Što reći o čovjeku koji je otišao i ne javlja se svojoj djeci? Pretvorio ih je u strance koji su mu nebitni. Upravo taj potez govori o njemu kao o čovjeku - zaključuje nesretna žena čijeg bivšeg partnera, nakon potvrđivanja podignute optužnice, čeka suđenje.
Što je zgriješio?
- Živim u Švicarskoj, a u srpnju 2008. godine bio sam u Hrvatskoj pa sam u oglasniku za prodaju nekretnina uočio oglas za kupnju apartmana u Novalji na Pagu. Nazvao sam prodavača ZT Gradnju, koju vodi Herceg, i već sam u rujnu dao kaparu od 12.300 eura za kupnju apartmana.
S tajnicom u Luganu
Potpisali smo i predugovor nakon čega sam se obratio Erste banci radi dizanja hipotekarnog kredita od 70.000 eura, ali mi je isti odbijen uz obrazloženje da je riječ o rizičnom poslu za banku. Pri sklapanju predugovora bio sam u kontaktu s njegovom tajnicom Tatjanom Šečić, a kad se preuzimao novac, na sastanak je dolazio Herceg. Tako je bilo i u prosincu iste godine kad su Herceg i Šečićeva došli k meni u Lugano gdje sam im dao 40.600 eura, a do kraja 2009. isplatio sam mu sve do jednog eura za apartman te smo zaključili Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine - rekao je poduzetnik Marijan Belužić istražiteljima, nakon čega je počela njegova kalvarija.
Uspio se upisati kao vlasnik stana koji je u međuvremenu luksuzno namjestio. Tada je doznao da je nad nekretninom ostala simultana hipoteka pa je od Erste banke dobio opomenu pred ovrhu jer Herceg iznos kupoprodajne cijene nikad nije uplatio banci u svrhu smanjenja kredita kojim se zadužio pa ni banka nije izdala brisovnicu za apartman.
Zemljište u Novalji
Zapravo, Herceg se obvezao da će u najkraćem mogućem roku primitka kupoprodajne cijene ishoditi od Erste banke brisovno očitovanje tereta za apartman, ali on je te 82.000 eura umjesto na izdvojeni račun svoje tvrtke ZT Gradnje u Erste banci, zadržao sa sebe!
Zajedno u timu od 23. travnja 2004. godine u ZT Gradnji s njim je u rukovodećoj fotelji bio Tomo Andrić koji je Hercega upoznao četiri godine ranije.
- Bili smo direktori tvrtke koju smo ciljano osnovali samo da bismo kupili zemljište i gradili. Tako je i bilo. Kupili smo zemljište od 5000 m2 u Novalji i platili većinu u gotovini, a dijelom kompenzacijom u apartmanima koje smo namjeravali graditi. Nismo imali novca za gradnju pa je Zvone putem svojih dobrih veza u Erste banci ishodio dva milijuna eura kredita. Za dovršenje 40 apartmana opet nije bilo dovoljno novca jer je gradnja stajala tri milijuna eura pa smo počeli prodavati sagrađene apartmane - objašnjava Hercegov poslovni kompanjon-pravnik Toma Andrić (71), ostavši začuđen jer banka nije pokrenula ovrhe nad apartmanima iako ZT Gradnja još od 2007. nije vraćala kredit.
S Hercegom je Andrić prekinuo svaki privatni i poslovni kontakt kad je uvidio da mu “laže da su skinute bankovne hipoteke sa sagrađenih apartmana”.
Vjerna Hercegova desna ruka Tatjana Šečić, koja je bila na primopredaji gotovine, zatvorila je svoju Agenciju za promet nekretnina Palada i postala direktorica Hercegove druge tvrtke Antan.
Za vlastiti džep
- U početku je Herceg poslovao i više nego korektno i uredno je izvršavao platne obveze, no odjednom je zapao u velike financijske probleme. Zbog toga sam razgovarala i s Jadrankom Kušić iz knjigovodstvenog servisa Rois koja ZT Gradnji vodi knjige i koja mi je rekla da joj je to sve čudno jer nije mogao ući u poslovne probleme s obzirom na to da, objektivno gledajući, nije bilo razloga za to - objasnila je bjegunčeva poslovna partnerica Tatjana Šečić koja je čuvši to, zajedno s Jadrankom Kušić na kraju “nagađala da je Herceg možda novac ulagao u neke nepoznate projekte”. Tužiteljstvo je, pak, uvjereno da je Herceg isključivo uložio u vlastiti interes, u vlastiti džep.