Prije pet dana pronašla sam tijelo žene i djeteta. Danas mi nije dobro, lupa mi srce, plače mi se, tresem se...
Subota ujutro, izašla sam sa psima u šetnju. Pustila sam pse s uzice da se malo istrče. Pudl je otrčao do nebodera, među granje, i počeo lajati... Zazvala sam ga, jednom, drugi put, no on se nije htio maknuti s tog mjesta. Krenula sam prema njemu da ga zavežem, ljuta, misleći da je opet našao nešto fino za pojesti, no upitala sam se zašto laje i cvili. Prizor koji sam vidjela nikada neću zaboraviti. Žena leži pokrivena granama. Pomislim, možda spava, ali ne reagira na Garenovo lajanje. Spava li baš tako čvrsto? Zavežem psa, ali i dalje gledam u nju, diše li, što joj je. Priđem još bliže i vidim, žena s ranom na leđima, muhe lete oko nje, ispod glave joj roza dekica, ne, nije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....