Velika se tuga nadvila nad Đakovom. Vijest o smrti Ivana Pavića, 35-godišnjeg pravnika Centra za socijalnu skrb u Đakovu, koji je nakon 10-dnevne borbe za život preminuo u KBC-u Osijek od posljedica teškog ranjavanja, osim njegove obitelji, pogodila je gotovo sve njegove sugrađane.
Na žalost, ozljede glave i mozga koje je pretrpio nakon što ga je iz blizine upucao hladnokrvni i beskrupulozni ubojica Andrija Drežnjak (61), štićenik đakovačkog CZSS, bile su preteške, pa je i Ivanova borba za život od prvoga trenutka bila vrlo neizvjesna.
Inicijativa na Facebooku
Pokazat će se u petak, na žalost i nemoguća. Time s broj žrtava sumanutog, ali čini se i proračunatog Drežnjaka popeo na dvije, jer je svoju socijalnu radnicu Blaženku Poplašen (50), ubojica na mjestu usmrtio također joj pucavši u glavu 9. srpnja nešto iza podneva. Koliko je Ivan bio omiljen među prijateljima, ali i općenito u gradu potvrđuje i to da je više od stotinu građana prihvatilo inicijativu njegovih najbližih da na svoje Facebook profile kao profilnu fotografiju postave Ivanovu. Njemu u spomen i čast, kako je rekao Ivanov vjenčani kum.
Blaženka Poplašen
- Teško nam je svima, ali ne želimo da Ivanov odlazak bude zapamćen po tome kako je sve završilo, već po onome kakav je on bio, a bio je duša od čovjeka. I to nije moje subjektivno mišljenje, to će vam reći svatko tko je s njim proveo barem pet minuta. To je bilo dovoljno da ga čovjek zavoli. Bio je stvarno posebna osoba, najbolji i najpozitivniji kojega sam znao. Vjerujte, cijeli je grad u šoku. Hodam ulicama, ljudi mi prilaze i samo me bez riječi zagrle i počnu plakati – rekao je tužni Ivanov vjenčani kum, čije nam je riječi samo prisnažio neutješni Ivanov mlađi brat.
Pozitivac i optimist
- Znate, s obzirom na sve što je Ivan bio ne želimo da s ovoga svijeta ode samo kao diplomirani pravnik Centra za socijalu skrb, jer on je bio puno više od toga. Bio je moralna vertikala, koja je svima nama podizala moralne standarde, a istovremeno i veliki veseljak, pozitivac, optimist..., čovjek koji nam je svima ispunjavao i uljepšavao život. Vjerujte, nije bilo svatova u kojima on nije podizao atmosferu na plesnom podiju, ali uvijek pozitivno i veselo.
Obožavao je glazbu, imao je kod kuće desetak instrumenata, svirao je gitaru, klavijature, u Puhačkom orkestru DVD-a Đakovo i trubu. Uvijek omiljen u svakom društvu. Nikada se nije posvađao ni sa kim. O poslu nikada nije želio s nama razgovarati. To je držao jednim dijelom svoga života s kojim nije htio druge opterećivati, a znamo da se na poslu davao svim svojim bićem i svom stručnošću, čak i više nego što je morao i trebao, s obzirom da je radio s ljudima kojima je pomoć neophodna. Živio je za to da pomaže drugima, pa je tako i svome ubojici pomogao i više nego što bi to učinio netko drugi i sve u njegovom najboljem interesu – rekao nam plačući Ivanov brat, dok je kum dodao.
- Znate kako se kaže, da nitko ne zaslužuje takav kraj, ali za Ivana to zaista vrijedi. Bio je nesebičan i iskren prijatelj, koji je za svakoga imao riječi podrške i utjehe. Teško je opisati riječima koliko će nam svima nedostajati – poručio je Ivanov kum. Njegova obitelj htjela je ispuniti i Ivanovu davnašnju odluku da se njegovi organi, u slučaju smrti, doniraju drugim ljudima. Na žalost, njegovo medicinsko stanje bilo je takvo da to nije bilo moguće učiniti. Ozljede su bile preteške unatoč silnim naporima liječnika i medicinskog osoblja osječke bolnice da spase Ivanov mladi život.
Blaženka i Ivan izgubili su život na svojim radnim mjestima, tamo gdje bi se trebali osjećati sigurno i branjeno, ali u njihovom slučaju to se nije dogodilo, već upravo suprotno. Ubojica je nesmetano ušao u zgradu đakovačkog Centra, kao što je proteklih 17 godina gotovo svakodnevno dolazio, pozdravio se sa zaštitarom koji nema ni mogućnosti ni prava da ga pretresa, odšetao kroz hodnik od ureda svoje socijalne radnice i usmrtio je, a onda isto učinio i preko puta njezina ureda, u uredu pravnika.
Andrija Drežnjak
Nakon toga se mirno išetao iz zgrade, sjeo na bicikl kojim se dovezao pred nju i pobjegao. Uhićen je osam sati poslije. Policija je kod njega pronašla putovnicu te nešto više od 10.000 kuna, što je nevjerojatna činjenica za osobu koja je od 2002. godine zbog gubitka poslovne sposobnosti bila štićenik Centra od kojeg je primala minimalnu zajamčenu naknadu od 900 kuna. Još uvijek je nepoznato ni odakle mu ilegalni pištolj.
U korist štićenika
Poplašen je bila njegov skrbnica od 2002. godine i kako su nam rekle njezine bivše kolege, ona je bila jedina žena koja je iskreno o njemu vodila brigu i nastojala mu pomoći. Bilo je tako i prošle godine kada je otac Alojz, inače također štićenik Centra, odlučio Andriji darovati kuću. No, Blaženka kao njegova skrbnica i Ivan prvo su provjerili ima li na toj kući tereta kako Andrija ne bi na sebe s kućom preuzeo i dugove. Učinili su to na punu korist njihova štićenika.
Pogreb Ivana Pavića bit će na gradskom groblju u Đakovu u subotu u 17 sati.